Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) definirao je i propisao predmet oporezivanja kojim je obuhvaćen veliki broj izvora dohotka fizičkih osoba. Međutim, također su u članu 5. i 6. Zakona o porezu na dohodak definirani prihodi koji se ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se neRead more
Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) definirao je i propisao predmet oporezivanja kojim je obuhvaćen veliki broj izvora dohotka fizičkih osoba. Međutim, također su u članu 5. i 6. Zakona o porezu na dohodak definirani prihodi koji se ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se ne plaća porez na dohodak, a zajedničko navedenim prihodima jest da se na navedene prihode koje ostvaruju fizičke osobe – porezni obveznici, ne obračunava, niti se plaća porez na dohodak.
Kada se raspravlja o prihodima koje fizičke osobe – porezni obveznici u skladu Zakonu o porezu na dohodak ostvaruju po osnovu mirovina, onda je u članu 5. stav 1. točka 2. propisano da se u prihode koji se ne smatraju dohotkom ubraja, između ostalog i mirovina rezidenta, bilo da je stečena u inozemstvu ili u Bosni i Hercegovini.
Na temelju iznesenog, mišljenja smo da prihodi koje fizička osoba ostvari po osnovi mirovina, bez obzira o kojoj vrsti mirovine se radi i koliko ta mirovina iznosi, ne podliježu oporezivanju porezom na dohodak.
Rezidentni porezni obveznici poreza na dohodak u Federaciji BiH osim umanjenja porezne osnovice za iznose ličnih odbitaka, odnosno osnovnog odbitka i odbitaka temeljem uzdržavanja članova porodici, u skladu članu 24. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) imaju pravo i na umanjenjRead more
Rezidentni porezni obveznici poreza na dohodak u Federaciji BiH osim umanjenja porezne osnovice za iznose ličnih odbitaka, odnosno osnovnog odbitka i odbitaka temeljem uzdržavanja članova porodici, u skladu članu 24. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) imaju pravo i na umanjenje porezne osnovice i za, između ostalog, iznos uplaćenih premija dragovoljnog životnog, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Naime, u članu 24. stav 7. propisano je da rezidentni porezni obveznik godišnjim obračunom poreza na dohodak može lični odbitak uvećati za uplaćene premije za životno osiguranje koje ima karakter štednje, i/ili za uplaćeno dragovoljno zdravstveno, te dragovoljno mirovinsko osiguranje, i to do visine 0,7 osnovnog ličnog odbitka na koji je, u skladu stavku 1. ovoga člana, ostvario pravo u tom poreznom razdoblju.
S druge strane, kroz Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08) je kroz član 58. stav 8. propisano da rezidentni porezni obveznik može uvećati iznos ličnog odbitka za premije uplaćene u proteklom poreznom razdoblju za dobrovoljno životno, zdravstveno i/ili mirovinsko osiguranje u skladu s članom 24. stav 7. Zakona. Po ovoj osnovi lični odbitak se može uvećati najviše za 2.520,00 KM (3.600,00 x 0,7) tj. ako su premije uplaćene za svih 12 mjeseci protekle godine. Za pune mjesece u kojima premije nisu uplaćene, iznos ličnog odbitka po osnovi osiguranja se proporcionalno smanjuje.
Dakle, pravo na umanjenje porezne osnovice po osnovu plaćenih premija dragovoljnog životnog, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja imaju rezidentni porezni obveznici, a maksimalno do iznosa 2.520,00 KM. Ovo pravo porezni obveznici imaju mogućnost iskoristiti kroz podnošenje godišnje porezne prijave i na osnovu priložene pravovaljane dokumentacije i dokaza da su premije uplaćene. Temeljem navedenog, mišljenja smo da se iz navedenih odredaba Zakona i Pravilnika ne može se iščitati eventualno ograničenje u pogledu priznavanja uplaćenih premija dragovoljnog osiguranja (životnog, mirovinskog i zdravstvenog) kao ličnog odbitka samo na one premije koje su uplaćene rezidentnim (u FBiH registriranim) osiguravajućim društvima. Drugim riječima kazano, nema nikakvih zakonskih ograničenja u sadašnjim trenutno važećim tekstovima Zakona i Pravilnika, da se premije, u konkretnom slučaju, dragovoljnog životnog osiguranja koje su uplaćene nerezidentnom (inozemnom) osiguravajućem društvu ne priznaju kao lični odbitak, odnosno kao umanjenje porezne osnovice poreznog obveznika, kroz podnošenje godišnje porezne prijave poreza na dohodak, a na temelju priložene pravovaljane dokumentacije i dokaza o uplaćenim premijama.
U skladu odredbama člana 2. stav 1. točka 1. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija Federacije. Prema navedenoj odredbi je nedvojbeno da obvezi obračuna poreza naRead more
U skladu odredbama člana 2. stav 1. točka 1. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija Federacije. Prema navedenoj odredbi je nedvojbeno da obvezi obračuna poreza na dohodak podliježe i dohodak koji rezident ostvari u inozemstvu, što je u konkretnom primjeru slučaj. Iz upita se može zaključiti da je isplatitelj prihoda već obračunao porez na dohodak prema propisima zemlje u kojoj je njegovo sjedište. U takvom slučaju imamo situaciju kada se koristi institut poreznog kredita, kako je to propisano odredbama člana 25. Zakona o porezu na dohodak. Prema navedenoj odredbi porez na dohodak koji je plaćen u stranoj državi ili na drugom teritoriju Bosne i Hercegovine (Republika Srpska ili Brčko Distrikt) odbija se od poreza na dohodak u Federaciji. Korištenje poreznog kredita, na ime poreza plaćenog u drugoj državi, ima neka svoja ograničenja i uvjete da bi se to pravo moglo iskoristiti.
Porezni kredit na ime poreza plaćenog u drugoj državi rezidentu Federacije može se priznati samo do visine poreza na dohodak, koji bi se obračunao da je prihod ostvario u Federaciji, odnosno do visine poreza koji bi se obračunao primjenom stope poreza od 10%.
Za ostvarenje prava na porezni kredit obveznik treba osigurati dokaz da je po toj osnovi već platio porez na dohodak u određenom iznosu, a takav dokaz je relevantan samo ako je izdan od mjerodavnih tijela strane države.
Porezni obveznik će u Godišnju prijavu poreza na dohodak, na rednom broju 13., unijeti iznos ukupnog prihoda ostvarenog od obavljanja povremene samostalne djelatnosti – ugovora o djelu, a na rednom broju 31. će unijeti podatak o plaćenom porezu u inozemstvu do visine koja se priznaje.
Znači, porezni obveznik neće imati obvezu obračuna i plaćanja poreza na dohodak u trenutku prijema prihoda, već će se obračun poreza na dohodak uključiti u konačan obračun poreza na dohodak pri podnošenju godišnje prijave.
Prihodi koje rezident ostvari na ime obavljanja povremene samostalne djelatnosti u inozemstvu ne podliježu obvezi obračuna doprinosa, stoga primatelj prihoda neće imati nikakve obveze po toj osnovi.
Svi bitni elementi obveznog odnosa između zajmodavca i zajmoprimca trebaju biti regulirani ugovorom o zajmu. Kod definiranja ugovora o zajmu moraju se imati u vidu odredbe svih zakonskih propisa koji tangiraju taj obveznopravni odnos. Budući da se radi o zajmodavcu – fizičkoj osobi koja po osnovu daRead more
Svi bitni elementi obveznog odnosa između zajmodavca i zajmoprimca trebaju biti regulirani ugovorom o zajmu. Kod definiranja ugovora o zajmu moraju se imati u vidu odredbe svih zakonskih propisa koji tangiraju taj obveznopravni odnos. Budući da se radi o zajmodavcu – fizičkoj osobi koja po osnovu danog zajma ostvaruje i odgovarajući dohodak od ulaganja kapitala (ukoliko je kamata ugovorena), u obzir se uzimaju i odredbe Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08).
Kada se govori o mogućoj gotovinskoj isplati anuiteta zajma tada treba istaknuti da je taj isti anuitet sastavljen od dva dijela koji imaju različiti porezni tretman u kontekstu poreza na dohodak, a to su glavnica i ugovorena kamata. Iznos glavnice je neoporezivi dio anuiteta (rate) zajma, pa je samim time i porezno neutralan u kontekstu poreza na dohodak, budući da se radi o iznosu koji zajmodavac (u konkretnom slučaju fizička osoba) prethodno daje (odobrava) zajmoprimcu, da bi taj isti iznos glavnice zajmoprimac naknadno, temeljem ugovora o zajmu, vratio zajmoprimcu. S druge strane, ugovoreni iznos kamate za fizičku osobu predstavlja oporezivi dohodak (član 22. Zakona), te je zakonskim odredbama definirano da se porez na dohodak od kamata iz člana 22. ovoga Zakona plaća se po odbitku primjenom stope od 10%, bez prava na umanjenje osnovice za lične odbitke iz člana 24. ovoga Zakona, a obračunati i obustavljeni porez na dohodak od ulaganja kapitala smatra se konačnom poreznom obvezom i porezni obveznik ovaj dohodak ne unosi u godišnju poreznu prijavu.
Kada se raspravlja o mogućnostima gotovinske isplate fizičkim osobama u okviru sustava poreza na dohodak onda je u članu 41. Zakona o porezu na dohodak propisano da će se isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršiti na račun obveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom. Nadalje, članom 71. stavkom 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08) su propisani slučajevi isplata fizičkim osobama koje se mogu izvršiti gotovinski, među ostalim, je naveden i dohodak od ulaganja kapitala (kamate na dane zajmove).
Temeljem iznesenog, može se zaključiti da zajmoprimac, u konkretnom slučaju pravna osoba može isplatiti, odnosno isplaćivati gotovinski zajmodavcima – fizičkim osobama dohodak od ulaganja kapitala (kamatu na dani zajam), kao i glavnicu koja je porezno neutralna, naravno imajući u vidu i obvezu pravovaljanog obračuna, obustave i uplate pripadajućeg poreza na dohodak na dohodak od ulaganja kapitala (kamate). Ipak, naglašavamo i sugeriramo kako je u skladu dobrim poslovnim običajima i poslovnoj praksi poželjno da se što veći opseg plaćanja u poslovanju pravnih osoba (uključivo i prethodni slučaj) obavlja bezgotovinski, a s ciljem povećanja sigurnosti i transparentnosti poslovanja.
Kada se govori djelatnostima čije se izvršenje, a posljedično i naplata temelji na ugovorima o djelu, tada se može konstatirati da se radi o ugovorima koji se pored ugovora o radu najčešće susreću i koriste u radnom pravu kod poduzeća. Fizičke osobe – rezidenti Federacije BiH koji ostvaruju dohodakRead more
Kada se govori djelatnostima čije se izvršenje, a posljedično i naplata temelji na ugovorima o djelu, tada se može konstatirati da se radi o ugovorima koji se pored ugovora o radu najčešće susreću i koriste u radnom pravu kod poduzeća.
Fizičke osobe – rezidenti Federacije BiH koji ostvaruju dohodak po osnovi ugovora o djelu, odnosno povremenih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stavku 4. tački 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08), obveznici su poreza na dohodak, te su također obveznici doprinosa iz osnovice za zdravstveno osiguranje koji se obračunava i plaća po stopi od 4% (član 5. stav 1. tačka 6. Zakona o doprinosima, „Službene novine FBiH“, br. 35/98, 54/00. 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08). Dakle, kod definiranja poreznih obveznika kako u kontekstu poreza na dohodak, tako i u kontekstu obveznih doprinosa distinkcija se pravi u ovisnosti o tome da li fizička osoba rezident ili nerezident FBiH. U konkretnom slučaju se radi o fizičkoj osobi – rezidentu koja ostvaruje dohodak od povremenih samostalnih djelatnosti na teritoriju FBiH, te je temeljem toga porezni obveznik poreza na dohodak i obveznih doprinosa, bez obzira što se radi o umirovljeniku.
Kod obračuna i isplate naknada temeljem ugovora o djelu rezidentnim poreznim obveznicima, isplatitelj naknade je obveznik obračuna i uplate doprinosa na osnovicu za mirovinsko i invalidsko osiguranje po stopi od 6% (član 5. stav 3. tačka 5. Zakona o doprinosima) bez obzira da li isplatu vrši umirovljeniku ili nekoj drugoj radno aktivnoj osobi.
Temeljem iznesenog, može se zaključiti da obveza obračuna obveznih doprinosa kod povremenih samostalnih djelatnosti postoji kod isplata naknada temeljem povremenih samostalnih djelatnosti (uključivo i ugovora o djelu) svim rezidentnim fizičkim osobama, uključivo i penzionerima.
Povremeni poslovi temeljem ugovora o djelu definirani su kao druge samostalne djelatnosti u članu 12. stav 4. točka 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08). Utvrđivanje i plaćanje doprinosa i poreza na dohodak od drugih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stav 4Read more
Povremeni poslovi temeljem ugovora o djelu definirani su kao druge samostalne djelatnosti u članu 12. stav 4. točka 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08). Utvrđivanje i plaćanje doprinosa i poreza na dohodak od drugih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stav 4. točke 3. Zakona o porezu na dohodak kada se radi o nerezidentnim poreznim obveznicima, odnosno nerezidentnim primateljima naknade ima svoje specifičnosti i razlike u odnosu na obračun doprinosa i poreza na dohodak za rezidentne porezne obveznike.
Kada se govori o obračunu doprinosa po osnovi drugih samostalnih djelatnosti, tada nerezidenti koji ostvaruju takav dohodak nisu obveznici obračuna i plaćanja doprinosa iz osnovice za zdravstveno osiguranje u postotku od 4% (član 5. stav 2. Zakona o doprinosima). S druge strane, isplatitelji dohotka po osnovi drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada imaju obvezu obračunati i uplatiti pripadajući iznos doprinosa na osnovicu za mirovinsko i invalidsko osiguranje u postotku od 6% (član 5. stav 3. točka 5. Zakona o doprinosima). Međutim, ako se uzme u obzir i član 8. stav 3. Zakona o doprinosima koji propisuje da je osnovica doprinosa za obveznike iz člana 5. stav 3. točka 5. Zakona o doprinosima primitak koji se isplaćuje fizičkim osobama – rezidentima po osnovi drugih vrsta samostalnih djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada, tada se može izvući zaključak da isplatitelji dohotka po osnovu ovih vrsta djelatnosti nisu obvezni obračunati doprinos na naknadu za MIO u postotku od 6% kada se radi o primateljima dohotka koji su nerezidentni porezni obveznici.
Porez na dohodak od samostalne djelatnosti, koji nerezident ostvari povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti (umjetnici, sportaši, književnici, i dr.), uključujući i djelatnosti vezane za novinstvo, radio, televiziju, te organizaciju zabavnih priredbi, plaća se po odbitku, od ukupne naknade po stopi od 10%, bez prava na priznavanje ličnog odbitka iz člana 24. ovoga Zakona (član 30. stav 1. Zakona). Također, na ovaj način obračunati i plaćeni porez smatra se konačnom poreznom obvezom i ostvareni se prihodi ne iskazuju u godišnjoj poreznoj prijavi. Nerezidentni porezni obveznici kod ostvarenja dohotka temeljem povremene samostalne djelatnosti, odnosno ugovora o djelu, nemaju pravo na umanjenje porezne osnovice poreza na dohodak za iznos 20% porezno priznatih rashoda.
Na temelju iznesenog, mišljenja smo, da kod isplata naknada nerezidentima temeljem ugovora o djelu, isplatitelj je obvezan obračunati, obustaviti i uplatiti pripadajući iznos poreza na dohodak kao porez po odbitku od bruto naknade koja se isplaćuje nerezidentu, a nerezidentu se isplatiti iznos naknade umanjen za iznos obračunanog i obustavljenog poreza na dohodak.
Potrebno je također naglasiti da postoji obveza obračuna i plaćanja pripadajućeg iznosa opće vodne naknade i posebne naknade za zaštitu i spašavanje po stopi od 0,5% na neto iznos naknade temeljem, između ostalog, povremene samostalne djelatnosti (ugovora o djelu) bez obzira da li se radi o isplati naknade rezidentnom ili nerezidentnom poreznom obvezniku.
Isplata više plaća u jednom mjesecu je regulirana odredbom člana 24. stav 3. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 67/08), na način da se u slučaju isplate više plaća tijekom jednog mjeseca, svaka isplata posebno kronološki unosi u obrazac, a po isteku mjeseca seRead more
Isplata više plaća u jednom mjesecu je regulirana odredbom člana 24. stav 3. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 67/08), na način da se u slučaju isplate više plaća tijekom jednog mjeseca, svaka isplata posebno kronološki unosi u obrazac, a po isteku mjeseca se svi pojedinačni iznosi zbrajaju i unose u obrazac. Kada je u pitanju lični odbitak on je propisan u visini ukupnog faktora ličnog odbitka pomnoženog s 300,00 KM mjesečno. Navedena zakonska odredba bi mogla sugerirati zaključak da se, bez obzira na broj isplaćenih plaća u jednom mjesecu, lični odbitak može koristiti samo u visini ukupnog faktora ličnog odbitka pomnoženog s 300,00 KM mjesečno.
Takva stav su zauzeli i mjerodavni (FMF) koji su u svojim tumačenjima zastupali stav oko korištenja ličnog odbitka u navedenom iznosu, bez obzira na broj izvršenih isplata plaća u tom mjesecu.
Međutim, netom usvojenim Izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 4/10), u članu 27. Pravilnika izvršene su dopune u smislu da se mjesečni iznos ličnog odbitka prema faktoru iz porezne kartice uposlenika ne može uzeti u obzir više od 12 puta. Navedena izmjena u pravilniku sugerira zaključak u smislu, da je važno da obveznik ne iskoristi lični odbitak više od 12 puta u jednoj godini, što znači da bi se u slučaju isplate više plaća u jednom mjesecu mogao koristiti lični odbitak po svakoj plaći.
Podaci se u obrazac GIP‐1022 unose na način da se rekapitulacija svih isplata izvršenih u jednom mjesecu i evidentiranih u obrascu OLP‐1021 prenese u odgovarajuće polje GIP‐1022.
U skladu odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i toRead more
U skladu odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to neovisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl.).
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su u članku 5. stav 1. tač. a) do o).
U vezi s prednjim, nakon analiziranja navoda sadržanih u vašem aktu, mišljenja smo da s obzirom na svrhu donošenja ovog zakona, nema osnova za izuzeće vaših društava od obaveze evidentiranja prometa putem fiskanih uređaja.
Naime, prije svega ukazujemo da se obaveza fiskalizacije odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. istog zakona. Nadalje, u vašem aktu ste naveli da se u poslovanju leasing kuća fakture evidentiraju danas za 5 godina unaprijed, te da se iz tog razloga „gubi smisao fiskalizacije“, što nije tačno. Promet i prihod su sasvim različite ekonomske kategorije, i između njih je korelacija ponekad vrlo kompleksna.
Sasvim je jasno da postoji niz situacija u prometu roba i usluga kod kojih se faktura izdaje danas, ali se prihod ostvari kasnije, tek u narednoj poslovnoj godini i poreznom razdoblju, stoga još jednom ukazujemo da je svrha fiskalizacije evidentiranja ostvarenog prometa.
U skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH”, broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja.Read more
U skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH”, broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja. Suština ove odredbe, jest utvrđivanje nedvojbene zakonske obaveze da se preko fiskalnih uređaja evidentira svaki ostvareni promet dobara i usluga.
U konkretnom slučaju, kad je riječ o organiziranju i pružanju usluge konzumiranja toplog obroka za vaše zaposlenike, ukazujemo da ste obavezni preko fiskalnih uređaja evidentirati promet u vašem restoranu.
Na temelju uvida u sadržaj vašeg upita ostaje nejasno kome se ispostavlja interna faktura na kraju mjeseca. Pretpostavljamo da je pružanje usluge toplog obroka za zaposlenike organizirano na takav način da se zaposlenici hrane u internom restoranu, te se pri ulasku u restoran ili pri dolasku na posao identificiraju putem ID kartice na elektronskom čitaču, čime se evidentira da je pojedini zaposlenik određenog dana koristio svoje pravo na topli obrok.
U vezi s prednjim, ukazujemo da sama činjenica da se zaposlenima ne naplaćuje posluženi topli obrok, nego im se umanjuje isplaćeni iznos toplog obroka u visini konzumacije u kantini, predstavlja samo tehničku realizaciju naplate, ali ne utječe na činjenicu da je zaposleniku poslužen obrok i da je isti naplaćen u novcu. U skladu tome, ostvaren je promet između restorana, tj. poslodavca i njegovog zaposlenika, tako da to više i nije interni nego klasičan eksterni promet, s tom razlikom što je način plaćanja specifičan. Ostvareni promet mora se evidentirati.
Dakle, u konkretnom slučaju, tzv. „interna faktura“ bi trebala da se evidentira na fiskalnom sistemu, s tim da ako restoran nema poseban pod – JIB, kasa tj. fiskalni sistem ne mora se nalaziti u restoranu, nego u obračunskoj službi.
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su odredbi člana 5. stav 1. tač. a) do o) Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09). Tako je u tački c) stav 1. ovog člana, propisano da se obaveza evidentiranja prometa preko fiskalniRead more
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su odredbi člana 5. stav 1. tač. a) do o) Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09). Tako je u tački c) stav 1. ovog člana, propisano da se obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ne odnosi na banke i osiguravajuća društva. Nadalje, u smislu odredbe stava 2. istog člana, osobe na koja se ne odnosi obaveza evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, a koja istovremeno obavljaju djelatnosti koje nisu izuzete od ove obaveze, dužna su evidentirati preko fiskalnih uređaja svaki pojedinačni promet ostvaren prilikom obavljanja tih djelatnosti.
U skladu navedenim zakonskim odredbama, banke nisu izuzete od obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, kada obavljaju poslovi poput izdavanja prostora, prodaje mjenica, prodaje nekretnina i pokretne imovine preuzete sudskim putem i sl.
Fiskalni uređaj mora da postoji svugdje gdje se fakturišu takvi prometi, pa ako se sve to radi samo u centrali, onda je dovoljan jedan fiskalni sistem, a ako se radi na više punktova (recimo sefovi za izdavanje postoje u više filijala, pa se fakture za taj promet izdaju na više mjesta tj. u svakoj filijali) onda svaki fakturni punkt mora da ima zaseban fiskalni sistem.
Također, napominjemo da za utvrđivanje obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, nije bitno da li robe i usluge koje se na fiskalnom uređaju evidentiraju podliježu obavezi plaćanja PDV‐a ili ne. Sav promet koji se vrši na osnovu djelatnosti koje nisu izuzete zakonom, mora se evidentirati kroz fiskalne uređaje.
Prihodi fizičkih osoba- poreznih obveznika po osnovi mirovina se ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju
Revizija
Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) definirao je i propisao predmet oporezivanja kojim je obuhvaćen veliki broj izvora dohotka fizičkih osoba. Međutim, također su u članu 5. i 6. Zakona o porezu na dohodak definirani prihodi koji se ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se neRead more
Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) definirao je i propisao predmet oporezivanja kojim je obuhvaćen veliki broj izvora dohotka fizičkih osoba. Međutim, također su u članu 5. i 6. Zakona o porezu na dohodak definirani prihodi koji se ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se ne plaća porez na dohodak, a zajedničko navedenim prihodima jest da se na navedene prihode koje ostvaruju fizičke osobe – porezni obveznici, ne obračunava, niti se plaća porez na dohodak.
See lessKada se raspravlja o prihodima koje fizičke osobe – porezni obveznici u skladu Zakonu o porezu na dohodak ostvaruju po osnovu mirovina, onda je u članu 5. stav 1. točka 2. propisano da se u prihode koji se ne smatraju dohotkom ubraja, između ostalog i mirovina rezidenta, bilo da je stečena u inozemstvu ili u Bosni i Hercegovini.
Na temelju iznesenog, mišljenja smo da prihodi koje fizička osoba ostvari po osnovi mirovina, bez obzira o kojoj vrsti mirovine se radi i koliko ta mirovina iznosi, ne podliježu oporezivanju porezom na dohodak.
Rezidentni porezni obveznici imaju pravo na umanjenje porezne osnovice za iznos uplaćenih premija dragovoljnog osiguranja uz određene uvjete
Revizija
Rezidentni porezni obveznici poreza na dohodak u Federaciji BiH osim umanjenja porezne osnovice za iznose ličnih odbitaka, odnosno osnovnog odbitka i odbitaka temeljem uzdržavanja članova porodici, u skladu članu 24. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) imaju pravo i na umanjenjRead more
Rezidentni porezni obveznici poreza na dohodak u Federaciji BiH osim umanjenja porezne osnovice za iznose ličnih odbitaka, odnosno osnovnog odbitka i odbitaka temeljem uzdržavanja članova porodici, u skladu članu 24. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) imaju pravo i na umanjenje porezne osnovice i za, između ostalog, iznos uplaćenih premija dragovoljnog životnog, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Naime, u članu 24. stav 7. propisano je da rezidentni porezni obveznik godišnjim obračunom poreza na dohodak može lični odbitak uvećati za uplaćene premije za životno osiguranje koje ima karakter štednje, i/ili za uplaćeno dragovoljno zdravstveno, te dragovoljno mirovinsko osiguranje, i to do visine 0,7 osnovnog ličnog odbitka na koji je, u skladu stavku 1. ovoga člana, ostvario pravo u tom poreznom razdoblju.
See lessS druge strane, kroz Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08) je kroz član 58. stav 8. propisano da rezidentni porezni obveznik može uvećati iznos ličnog odbitka za premije uplaćene u proteklom poreznom razdoblju za dobrovoljno životno, zdravstveno i/ili mirovinsko osiguranje u skladu s članom 24. stav 7. Zakona. Po ovoj osnovi lični odbitak se može uvećati najviše za 2.520,00 KM (3.600,00 x 0,7) tj. ako su premije uplaćene za svih 12 mjeseci protekle godine. Za pune mjesece u kojima premije nisu uplaćene, iznos ličnog odbitka po osnovi osiguranja se proporcionalno smanjuje.
Dakle, pravo na umanjenje porezne osnovice po osnovu plaćenih premija dragovoljnog životnog, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja imaju rezidentni porezni obveznici, a maksimalno do iznosa 2.520,00 KM. Ovo pravo porezni obveznici imaju mogućnost iskoristiti kroz podnošenje godišnje porezne prijave i na osnovu priložene pravovaljane dokumentacije i dokaza da su premije uplaćene. Temeljem navedenog, mišljenja smo da se iz navedenih odredaba Zakona i Pravilnika ne može se iščitati eventualno ograničenje u pogledu priznavanja uplaćenih premija dragovoljnog osiguranja (životnog, mirovinskog i zdravstvenog) kao ličnog odbitka samo na one premije koje su uplaćene rezidentnim (u FBiH registriranim) osiguravajućim društvima. Drugim riječima kazano, nema nikakvih zakonskih ograničenja u sadašnjim trenutno važećim tekstovima Zakona i Pravilnika, da se premije, u konkretnom slučaju, dragovoljnog životnog osiguranja koje su uplaćene nerezidentnom (inozemnom) osiguravajućem društvu ne priznaju kao lični odbitak, odnosno kao umanjenje porezne osnovice poreznog obveznika, kroz podnošenje godišnje porezne prijave poreza na dohodak, a na temelju priložene pravovaljane dokumentacije i dokaza o uplaćenim premijama.
Prihod ostvaren u inozemstvu, a na temelju ugovora o djelu, ne podliježe obvezi obračuna doprinosa
Revizija
U skladu odredbama člana 2. stav 1. točka 1. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija Federacije. Prema navedenoj odredbi je nedvojbeno da obvezi obračuna poreza naRead more
U skladu odredbama člana 2. stav 1. točka 1. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), obveznik poreza na dohodak je rezident Federacije koji ostvaruje dohodak na teritoriju Federacije i izvan teritorija Federacije. Prema navedenoj odredbi je nedvojbeno da obvezi obračuna poreza na dohodak podliježe i dohodak koji rezident ostvari u inozemstvu, što je u konkretnom primjeru slučaj. Iz upita se može zaključiti da je isplatitelj prihoda već obračunao porez na dohodak prema propisima zemlje u kojoj je njegovo sjedište. U takvom slučaju imamo situaciju kada se koristi institut poreznog kredita, kako je to propisano odredbama člana 25. Zakona o porezu na dohodak. Prema navedenoj odredbi porez na dohodak koji je plaćen u stranoj državi ili na drugom teritoriju Bosne i Hercegovine (Republika Srpska ili Brčko Distrikt) odbija se od poreza na dohodak u Federaciji. Korištenje poreznog kredita, na ime poreza plaćenog u drugoj državi, ima neka svoja ograničenja i uvjete da bi se to pravo moglo iskoristiti.
See lessPorezni kredit na ime poreza plaćenog u drugoj državi rezidentu Federacije može se priznati samo do visine poreza na dohodak, koji bi se obračunao da je prihod ostvario u Federaciji, odnosno do visine poreza koji bi se obračunao primjenom stope poreza od 10%.
Za ostvarenje prava na porezni kredit obveznik treba osigurati dokaz da je po toj osnovi već platio porez na dohodak u određenom iznosu, a takav dokaz je relevantan samo ako je izdan od mjerodavnih tijela strane države.
Porezni obveznik će u Godišnju prijavu poreza na dohodak, na rednom broju 13., unijeti iznos ukupnog prihoda ostvarenog od obavljanja povremene samostalne djelatnosti – ugovora o djelu, a na rednom broju 31. će unijeti podatak o plaćenom porezu u inozemstvu do visine koja se priznaje.
Znači, porezni obveznik neće imati obvezu obračuna i plaćanja poreza na dohodak u trenutku prijema prihoda, već će se obračun poreza na dohodak uključiti u konačan obračun poreza na dohodak pri podnošenju godišnje prijave.
Prihodi koje rezident ostvari na ime obavljanja povremene samostalne djelatnosti u inozemstvu ne podliježu obvezi obračuna doprinosa, stoga primatelj prihoda neće imati nikakve obveze po toj osnovi.
Dohodak od ulaganja kapitala može se isplatiti gotovinski
Revizija
Svi bitni elementi obveznog odnosa između zajmodavca i zajmoprimca trebaju biti regulirani ugovorom o zajmu. Kod definiranja ugovora o zajmu moraju se imati u vidu odredbe svih zakonskih propisa koji tangiraju taj obveznopravni odnos. Budući da se radi o zajmodavcu – fizičkoj osobi koja po osnovu daRead more
Svi bitni elementi obveznog odnosa između zajmodavca i zajmoprimca trebaju biti regulirani ugovorom o zajmu. Kod definiranja ugovora o zajmu moraju se imati u vidu odredbe svih zakonskih propisa koji tangiraju taj obveznopravni odnos. Budući da se radi o zajmodavcu – fizičkoj osobi koja po osnovu danog zajma ostvaruje i odgovarajući dohodak od ulaganja kapitala (ukoliko je kamata ugovorena), u obzir se uzimaju i odredbe Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08).
See lessKada se govori o mogućoj gotovinskoj isplati anuiteta zajma tada treba istaknuti da je taj isti anuitet sastavljen od dva dijela koji imaju različiti porezni tretman u kontekstu poreza na dohodak, a to su glavnica i ugovorena kamata. Iznos glavnice je neoporezivi dio anuiteta (rate) zajma, pa je samim time i porezno neutralan u kontekstu poreza na dohodak, budući da se radi o iznosu koji zajmodavac (u konkretnom slučaju fizička osoba) prethodno daje (odobrava) zajmoprimcu, da bi taj isti iznos glavnice zajmoprimac naknadno, temeljem ugovora o zajmu, vratio zajmoprimcu. S druge strane, ugovoreni iznos kamate za fizičku osobu predstavlja oporezivi dohodak (član 22. Zakona), te je zakonskim odredbama definirano da se porez na dohodak od kamata iz člana 22. ovoga Zakona plaća se po odbitku primjenom stope od 10%, bez prava na umanjenje osnovice za lične odbitke iz člana 24. ovoga Zakona, a obračunati i obustavljeni porez na dohodak od ulaganja kapitala smatra se konačnom poreznom obvezom i porezni obveznik ovaj dohodak ne unosi u godišnju poreznu prijavu.
Kada se raspravlja o mogućnostima gotovinske isplate fizičkim osobama u okviru sustava poreza na dohodak onda je u članu 41. Zakona o porezu na dohodak propisano da će se isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršiti na račun obveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom. Nadalje, članom 71. stavkom 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08) su propisani slučajevi isplata fizičkim osobama koje se mogu izvršiti gotovinski, među ostalim, je naveden i dohodak od ulaganja kapitala (kamate na dane zajmove).
Temeljem iznesenog, može se zaključiti da zajmoprimac, u konkretnom slučaju pravna osoba može isplatiti, odnosno isplaćivati gotovinski zajmodavcima – fizičkim osobama dohodak od ulaganja kapitala (kamatu na dani zajam), kao i glavnicu koja je porezno neutralna, naravno imajući u vidu i obvezu pravovaljanog obračuna, obustave i uplate pripadajućeg poreza na dohodak na dohodak od ulaganja kapitala (kamate). Ipak, naglašavamo i sugeriramo kako je u skladu dobrim poslovnim običajima i poslovnoj praksi poželjno da se što veći opseg plaćanja u poslovanju pravnih osoba (uključivo i prethodni slučaj) obavlja bezgotovinski, a s ciljem povećanja sigurnosti i transparentnosti poslovanja.
Isplate penzionerima temeljem ugovora o djelu podliježu obvezi oporezivanja obveznim doprinosima
Revizija
Kada se govori djelatnostima čije se izvršenje, a posljedično i naplata temelji na ugovorima o djelu, tada se može konstatirati da se radi o ugovorima koji se pored ugovora o radu najčešće susreću i koriste u radnom pravu kod poduzeća. Fizičke osobe – rezidenti Federacije BiH koji ostvaruju dohodakRead more
Kada se govori djelatnostima čije se izvršenje, a posljedično i naplata temelji na ugovorima o djelu, tada se može konstatirati da se radi o ugovorima koji se pored ugovora o radu najčešće susreću i koriste u radnom pravu kod poduzeća.
See lessFizičke osobe – rezidenti Federacije BiH koji ostvaruju dohodak po osnovi ugovora o djelu, odnosno povremenih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stavku 4. tački 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08), obveznici su poreza na dohodak, te su također obveznici doprinosa iz osnovice za zdravstveno osiguranje koji se obračunava i plaća po stopi od 4% (član 5. stav 1. tačka 6. Zakona o doprinosima, „Službene novine FBiH“, br. 35/98, 54/00. 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08). Dakle, kod definiranja poreznih obveznika kako u kontekstu poreza na dohodak, tako i u kontekstu obveznih doprinosa distinkcija se pravi u ovisnosti o tome da li fizička osoba rezident ili nerezident FBiH. U konkretnom slučaju se radi o fizičkoj osobi – rezidentu koja ostvaruje dohodak od povremenih samostalnih djelatnosti na teritoriju FBiH, te je temeljem toga porezni obveznik poreza na dohodak i obveznih doprinosa, bez obzira što se radi o umirovljeniku.
Kod obračuna i isplate naknada temeljem ugovora o djelu rezidentnim poreznim obveznicima, isplatitelj naknade je obveznik obračuna i uplate doprinosa na osnovicu za mirovinsko i invalidsko osiguranje po stopi od 6% (član 5. stav 3. tačka 5. Zakona o doprinosima) bez obzira da li isplatu vrši umirovljeniku ili nekoj drugoj radno aktivnoj osobi.
Temeljem iznesenog, može se zaključiti da obveza obračuna obveznih doprinosa kod povremenih samostalnih djelatnosti postoji kod isplata naknada temeljem povremenih samostalnih djelatnosti (uključivo i ugovora o djelu) svim rezidentnim fizičkim osobama, uključivo i penzionerima.
Povremena samostalna djelatnost nerezidenata na teritoriju FBiH ne podliježe obvezi obračuna obveznih doprinosa
Revizija
Povremeni poslovi temeljem ugovora o djelu definirani su kao druge samostalne djelatnosti u članu 12. stav 4. točka 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08). Utvrđivanje i plaćanje doprinosa i poreza na dohodak od drugih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stav 4Read more
Povremeni poslovi temeljem ugovora o djelu definirani su kao druge samostalne djelatnosti u članu 12. stav 4. točka 3. Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br. 10/08). Utvrđivanje i plaćanje doprinosa i poreza na dohodak od drugih samostalnih djelatnosti definiranih u članu 12. stav 4. točke 3. Zakona o porezu na dohodak kada se radi o nerezidentnim poreznim obveznicima, odnosno nerezidentnim primateljima naknade ima svoje specifičnosti i razlike u odnosu na obračun doprinosa i poreza na dohodak za rezidentne porezne obveznike.
See lessKada se govori o obračunu doprinosa po osnovi drugih samostalnih djelatnosti, tada nerezidenti koji ostvaruju takav dohodak nisu obveznici obračuna i plaćanja doprinosa iz osnovice za zdravstveno osiguranje u postotku od 4% (član 5. stav 2. Zakona o doprinosima). S druge strane, isplatitelji dohotka po osnovi drugih vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada imaju obvezu obračunati i uplatiti pripadajući iznos doprinosa na osnovicu za mirovinsko i invalidsko osiguranje u postotku od 6% (član 5. stav 3. točka 5. Zakona o doprinosima). Međutim, ako se uzme u obzir i član 8. stav 3. Zakona o doprinosima koji propisuje da je osnovica doprinosa za obveznike iz člana 5. stav 3. točka 5. Zakona o doprinosima primitak koji se isplaćuje fizičkim osobama – rezidentima po osnovi drugih vrsta samostalnih djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada, tada se može izvući zaključak da isplatitelji dohotka po osnovu ovih vrsta djelatnosti nisu obvezni obračunati doprinos na naknadu za MIO u postotku od 6% kada se radi o primateljima dohotka koji su nerezidentni porezni obveznici.
Porez na dohodak od samostalne djelatnosti, koji nerezident ostvari povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti (umjetnici, sportaši, književnici, i dr.), uključujući i djelatnosti vezane za novinstvo, radio, televiziju, te organizaciju zabavnih priredbi, plaća se po odbitku, od ukupne naknade po stopi od 10%, bez prava na priznavanje ličnog odbitka iz člana 24. ovoga Zakona (član 30. stav 1. Zakona). Također, na ovaj način obračunati i plaćeni porez smatra se konačnom poreznom obvezom i ostvareni se prihodi ne iskazuju u godišnjoj poreznoj prijavi. Nerezidentni porezni obveznici kod ostvarenja dohotka temeljem povremene samostalne djelatnosti, odnosno ugovora o djelu, nemaju pravo na umanjenje porezne osnovice poreza na dohodak za iznos 20% porezno priznatih rashoda.
Na temelju iznesenog, mišljenja smo, da kod isplata naknada nerezidentima temeljem ugovora o djelu, isplatitelj je obvezan obračunati, obustaviti i uplatiti pripadajući iznos poreza na dohodak kao porez po odbitku od bruto naknade koja se isplaćuje nerezidentu, a nerezidentu se isplatiti iznos naknade umanjen za iznos obračunanog i obustavljenog poreza na dohodak.
Potrebno je također naglasiti da postoji obveza obračuna i plaćanja pripadajućeg iznosa opće vodne naknade i posebne naknade za zaštitu i spašavanje po stopi od 0,5% na neto iznos naknade temeljem, između ostalog, povremene samostalne djelatnosti (ugovora o djelu) bez obzira da li se radi o isplati naknade rezidentnom ili nerezidentnom poreznom obvezniku.
Visina ličnog odbitka u jednom mjesecu (ne)zavisi od broja isplaćenih plaća u jednom mjesecu
Revizija
Isplata više plaća u jednom mjesecu je regulirana odredbom člana 24. stav 3. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 67/08), na način da se u slučaju isplate više plaća tijekom jednog mjeseca, svaka isplata posebno kronološki unosi u obrazac, a po isteku mjeseca seRead more
Isplata više plaća u jednom mjesecu je regulirana odredbom člana 24. stav 3. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 67/08), na način da se u slučaju isplate više plaća tijekom jednog mjeseca, svaka isplata posebno kronološki unosi u obrazac, a po isteku mjeseca se svi pojedinačni iznosi zbrajaju i unose u obrazac. Kada je u pitanju lični odbitak on je propisan u visini ukupnog faktora ličnog odbitka pomnoženog s 300,00 KM mjesečno. Navedena zakonska odredba bi mogla sugerirati zaključak da se, bez obzira na broj isplaćenih plaća u jednom mjesecu, lični odbitak može koristiti samo u visini ukupnog faktora ličnog odbitka pomnoženog s 300,00 KM mjesečno.
See lessTakva stav su zauzeli i mjerodavni (FMF) koji su u svojim tumačenjima zastupali stav oko korištenja ličnog odbitka u navedenom iznosu, bez obzira na broj izvršenih isplata plaća u tom mjesecu.
Međutim, netom usvojenim Izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, broj 4/10), u članu 27. Pravilnika izvršene su dopune u smislu da se mjesečni iznos ličnog odbitka prema faktoru iz porezne kartice uposlenika ne može uzeti u obzir više od 12 puta. Navedena izmjena u pravilniku sugerira zaključak u smislu, da je važno da obveznik ne iskoristi lični odbitak više od 12 puta u jednoj godini, što znači da bi se u slučaju isplate više plaća u jednom mjesecu mogao koristiti lični odbitak po svakoj plaći.
Podaci se u obrazac GIP‐1022 unose na način da se rekapitulacija svih isplata izvršenih u jednom mjesecu i evidentiranih u obrascu OLP‐1021 prenese u odgovarajuće polje GIP‐1022.
Leasing društva imaju obavezu fiskalizacije
Revizija
U skladu odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i toRead more
U skladu odredbi člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja i to neovisno od načina plaćanja (gotovina, ček, kartica, virman i sl.).
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su u članku 5. stav 1. tač. a) do o).
U vezi s prednjim, nakon analiziranja navoda sadržanih u vašem aktu, mišljenja smo da s obzirom na svrhu donošenja ovog zakona, nema osnova za izuzeće vaših društava od obaveze evidentiranja prometa putem fiskanih uređaja.
Naime, prije svega ukazujemo da se obaveza fiskalizacije odnosi na obavljanje prometa u vršenju svih djelatnosti koje nisu izuzete u smislu člana 5. istog zakona. Nadalje, u vašem aktu ste naveli da se u poslovanju leasing kuća fakture evidentiraju danas za 5 godina unaprijed, te da se iz tog razloga „gubi smisao fiskalizacije“, što nije tačno. Promet i prihod su sasvim različite ekonomske kategorije, i između njih je korelacija ponekad vrlo kompleksna.
Sasvim je jasno da postoji niz situacija u prometu roba i usluga kod kojih se faktura izdaje danas, ali se prihod ostvari kasnije, tek u narednoj poslovnoj godini i poreznom razdoblju, stoga još jednom ukazujemo da je svrha fiskalizacije evidentiranja ostvarenog prometa.
See less“Interna faktura” predstavlja promet
Revizija
U skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH”, broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja.Read more
U skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH”, broj 81/09), svaka osoba koja je upisana u odgovarajući registar za promet dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima ima obavezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja. Suština ove odredbe, jest utvrđivanje nedvojbene zakonske obaveze da se preko fiskalnih uređaja evidentira svaki ostvareni promet dobara i usluga.
U konkretnom slučaju, kad je riječ o organiziranju i pružanju usluge konzumiranja toplog obroka za vaše zaposlenike, ukazujemo da ste obavezni preko fiskalnih uređaja evidentirati promet u vašem restoranu.
Na temelju uvida u sadržaj vašeg upita ostaje nejasno kome se ispostavlja interna faktura na kraju mjeseca. Pretpostavljamo da je pružanje usluge toplog obroka za zaposlenike organizirano na takav način da se zaposlenici hrane u internom restoranu, te se pri ulasku u restoran ili pri dolasku na posao identificiraju putem ID kartice na elektronskom čitaču, čime se evidentira da je pojedini zaposlenik određenog dana koristio svoje pravo na topli obrok.
U vezi s prednjim, ukazujemo da sama činjenica da se zaposlenima ne naplaćuje posluženi topli obrok, nego im se umanjuje isplaćeni iznos toplog obroka u visini konzumacije u kantini, predstavlja samo tehničku realizaciju naplate, ali ne utječe na činjenicu da je zaposleniku poslužen obrok i da je isti naplaćen u novcu. U skladu tome, ostvaren je promet između restorana, tj. poslodavca i njegovog zaposlenika, tako da to više i nije interni nego klasičan eksterni promet, s tom razlikom što je način plaćanja specifičan. Ostvareni promet mora se evidentirati.
Dakle, u konkretnom slučaju, tzv. „interna faktura“ bi trebala da se evidentira na fiskalnom sistemu, s tim da ako restoran nema poseban pod – JIB, kasa tj. fiskalni sistem ne mora se nalaziti u restoranu, nego u obračunskoj službi.
See lessBanke su izuzete od fiskalizacije samo za bankarske poslove
Revizija
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su odredbi člana 5. stav 1. tač. a) do o) Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09). Tako je u tački c) stav 1. ovog člana, propisano da se obaveza evidentiranja prometa preko fiskalniRead more
Izuzeća od zakonom utvrđene obaveze evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja, propisana su odredbi člana 5. stav 1. tač. a) do o) Zakona o fiskalnim sistemima (“Službene novine FBiH” broj 81/09). Tako je u tački c) stav 1. ovog člana, propisano da se obaveza evidentiranja prometa preko fiskalnih uređaja ne odnosi na banke i osiguravajuća društva. Nadalje, u smislu odredbe stava 2. istog člana, osobe na koja se ne odnosi obaveza evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, a koja istovremeno obavljaju djelatnosti koje nisu izuzete od ove obaveze, dužna su evidentirati preko fiskalnih uređaja svaki pojedinačni promet ostvaren prilikom obavljanja tih djelatnosti.
U skladu navedenim zakonskim odredbama, banke nisu izuzete od obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, kada obavljaju poslovi poput izdavanja prostora, prodaje mjenica, prodaje nekretnina i pokretne imovine preuzete sudskim putem i sl.
Fiskalni uređaj mora da postoji svugdje gdje se fakturišu takvi prometi, pa ako se sve to radi samo u centrali, onda je dovoljan jedan fiskalni sistem, a ako se radi na više punktova (recimo sefovi za izdavanje postoje u više filijala, pa se fakture za taj promet izdaju na više mjesta tj. u svakoj filijali) onda svaki fakturni punkt mora da ima zaseban fiskalni sistem.
Također, napominjemo da za utvrđivanje obaveze evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog prometa preko fiskalnih uređaja, nije bitno da li robe i usluge koje se na fiskalnom uređaju evidentiraju podliježu obavezi plaćanja PDV‐a ili ne. Sav promet koji se vrši na osnovu djelatnosti koje nisu izuzete zakonom, mora se evidentirati kroz fiskalne uređaje.
See less