Zakonom o radu (član 18.) je predviđena mogućnost da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ugovori i probni rad. Zakonodavac je ograničio trajanje probnog rada na najduže šest mjeseci. Ako zaposlenik dobije pozitivnu ocjenu poslodavca, ostaje u radnom odnosu. U protivnom, zaposlenik dobija otkaz uz otkazni rok koji iznosi najmanje sedam dana. Za vrijeme probnog rada obavezno se zaključuje ugovor o radu, na određeno ili na neodređeno vrijeme, te se u tom ugovoru mora naznačiti koliko će vremena trajati probni rad. Za vrijeme probnog rada, zaposlenik ima sva prava i obaveze kao i ostali zaposlenici. To znači da poslodavac u periodu probnog rada mora isplaćivati plaću i uplaćivati porez i doprinose. U smislu svih ostalih prava (kao što su pravo na topli obrok, prevoz, godišnji odmor itd.), zaposlenik koji je na probnom radu je u ravnopravnom položaju kao i ostali zaposlenici.

Primjer Ugovora o probnom radu vam je dostupan na: orfis.ba/radni-odnos/kolektivni-ugovori.html

Prema Zakonu o Vanjskotrgovinskoj komori BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 30/01) i Odluci o članarini Vanjskotrgovinskoj komori BiH (“Sl. glasnik BiH”, broj 109/01), obavezu plaćanje članirane Vanjsktrgovinskoj komori BiH imaju: a) sva pravna lica koja su registrovana za obavljanje poslova sa inostranstvom i koja obavljaju spoljnotrgovinski promet, po stopi od 1‰ (jedan promil, odnosno 0,1%) na vrijednost uvezene robe iskazane u carinskoj deklaraciji (pravna lica koja primjenjuju kriterij uvoza), odnosno b) za ostala pravna lica kojima se članarina ne može utvrditi po osnovu uvoza, po stopi od 2‰ (dva promila, odnosno 0,1%) na osnovicu koju čini bruto plaća zaposlenih. Iz navoda u vašem upitu, pretpostavljamo da vi potpadate u prvu kategoriju obveznika, pošto članarinu plaćate po osnovu kvartalnih obavještenja dobijenih od Komore. Sigurno je da u tom slučaju postoji uporište za obavezu plaćanja članarine Vanjskotrgovinskoj komori BiH postoji, s tim da u propisima kojima je regulisano njeno plaćanje nisu posebno precizirani rokovi u kojima se, po dobijanju obavještenja od Komore, ova članarina mora platiti. Isto tako, ni u navedenim ni u drugim propisima nije izričito propisana nikakva formalna sankcija za neplaćanje navedene članarine.

Prema čl. 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85 i 57/89, i “Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93, i 29/03), zatezne kamate počinju teći kad dužnik padne u docnju, odnosno kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. Prema članu 324. istog Zakona, ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze. Članom 278. istog Zakona je propisano da povjerilac ima pravo na zateznu kamatu, bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje (zatezna kamata je, u suštini, oblik kazne za neurednog dužnika). Isto tako, Zakonom o visini stope zatezne kamate (“Službene novine Federacije BiH”, br. 27/98 i 51/01) je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu na iznos duga do trenutka isplate po stopi od 12% godišnje. Ako ste vi u ugovorima sa vašim kupcima i/ili na vašim računima odredili rok plaćanja (u odnosu na koji se računa zakašnjenje u izmirivanju obaveze), onda nije nužno da se u ugovoru izričito definiše da će se u slučaju zakašnjenja u izmirivanju obaveze zaračunavati zatezna kamata (mada je to uobičajeno), s obzirom na to da je zaračunavanje zatezne kamate u slučaju kašnjenja s plaćanjem vaše pravo po propisima o obligacionim odnosima. Pošto je to vaše pravo, vi od njega možete i odustati (ukoliko imate razloga za to). Međutim, ukoliko je to ugovorna klauzula i ukoliko se to navede na računu, čime ste vi izrazili volju da je zaračunavate, onda to kao ugovornu kategoriju trebate i primjenjivati.