Prema članu 11. stav 6) Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuke, bonifikacija i sl) i na prikladan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridržavati se tih uslova. Dakle, trgovac je dužRead more
Prema članu 11. stav 6) Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuke, bonifikacija i sl) i na prikladan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridržavati se tih uslova. Dakle, trgovac je dužan obavijestiti kupca o uslovima prodaje, npr. pisanim obavještanjem u trgovini, podjelom reklamnog materijala koji je dostupan svima i sl. Osim toga, Zakonom o kontroli cijena (“Sl. Novine FBiH”, br. 2/95 i 70/08) propisana je obaveza utvrđivanja pisanih pravila o načinu formiranja cijena, kao i obaveza isticanja cjenovnika ili pojedinačne cijene proizvoda ili usluga na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu i pridržavati se tako istaknutih cijena.
Također, u kontekstu odobravanja popusta treba uvažavati i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik BiH”, broj 25/06) kojim se zabranjuje diskriminacija potrošača po bilo kojem osnovu. Npr. ovim zakonom je propisano da se prodaja proizvoda, odnosno pružanje usluga svim potrošačima mora vršiti pod istim uslovima, a ako se pojedinim grupama potrošača (npr. porodilje, mladenci, invalidna lica i sl) odobravaju posebni uslovi, oni treba da budu jasno istaknuti na prodajnom mjestu.
Dakle, vi možete odobravati kupcima popuste u skladu sa vašim napismeno utvrđenim uslovima prodaje, s tim da obavještenje o tim popustima mora biti vidno istaknuto, a popust može biti odobren “na kasi” za samo određene modele do isteka sezone ili u određenom periodu, vodeći računa da poštujete prethodno navedene zakonske odredbe.
Prema članu 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), “Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovačku knjigu na veliko. Izuzetno, trgovac nije obavezan posebno voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u sRead more
Prema članu 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), “Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovačku knjigu na veliko. Izuzetno, trgovac nije obavezan posebno voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u svom računovodstvu vodi ažurno sve podatke vezane uz nabavku i prodaju robe i obavezne elemente kalkulacije cijene propisane podzakonskim aktom”. Također, prema članu 15. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige (“Sl. novine FBiH”, broj 28/06), trgovac na veliko koji u svom knjigovodstvu obezbjeđuje sve podatke o zaduženju, razduženju i stanju robe, nije obavezan voditi TKV. Konačno, to isto je odavno potvrđeno i zvaničnim stavom Federalnog ministarstva trgovine.
Dakle, ukoliko imate software pomoću kojeg se evidentiraju sve promjene, odnosno ukoliko podaci iz robnomaterijalnog knjigovodstva zajedno sa podacima iz finansijskog računovodstva omogućavaju sve tražene informacije, niste obavezni voditi TKV.
Međutim, poznato je i to da se inspekcijske kontrole (mada, prema navedenom, za takvo nešto nemaju uporište) često oglušuju na navedene odredbe Zakona i Pravilnika i traže da i veletrgovci vode TKV u papirnoj formi. Zato, ukoliko je upravo to i bilo povod vašeg upita, trebate skrenuti pažnju takvim inspektorima da, s obzirom na navedeno, nemaju osnova da od vas zahtijevaju ručno vođenu TKV.
U vašem slučaju se očigledno radi o trgovini na malo, pa se promet ostvaren u njoj, saglasno Zakonu o unutrašnjoj trgovini i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, mora evidentirati putem trgovačke knjige na malo. Što se tiče načina vođenja tih vozila u računovodstvu, oni sRead more
U vašem slučaju se očigledno radi o trgovini na malo, pa se promet ostvaren u njoj, saglasno Zakonu o unutrašnjoj trgovini i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, mora evidentirati putem trgovačke knjige na malo. Što se tiče načina vođenja tih vozila u računovodstvu, oni se, zbog specifičnosti prodaje (nepoznata konačna cijena i sl), mogu voditi po nabavnim cijenama, s tim da se može ukalkulisati i veleprodajna i maloprodajna marža, uz napomenu da će ta marža, u velikom broju slučajeva, biti podložna naknadnim korekcijama do nivoa stvarno ostvarene marže u svakom konkretnom slučaju.
Obaveza zvaničnog isticanja grba i zastave BiH, kao i mogućnost njihove upotrebe je propisana Zakonom o grbu BiH, odnosno Zakonom o zastavi BiH (oba propisa su objavljena u “Sl. glasnik BiH”, broj 19/01), ali se nigdje ne pominje da ova obaveze postoji za sva pravna lica i za sve djelatnosti. ZakonRead more
Obaveza zvaničnog isticanja grba i zastave BiH, kao i mogućnost njihove upotrebe je propisana Zakonom o grbu BiH, odnosno Zakonom o zastavi BiH (oba propisa su objavljena u “Sl. glasnik BiH”, broj 19/01), ali se nigdje ne pominje da ova obaveze postoji za sva pravna lica i za sve djelatnosti. Zakon o upotrebi grba i zastave Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, broj 26/96), također, propisuje obaveze, kao i mogućnost isticanja zastave i grba FBiH. Kada su u pitanju pravna lica, ovim zakonom je predviđeno da se zastava Federacije BiH može isticati prilikom proslave svečanosti i drugih masovnih političkih, kulturnih, sportskih i sličnih manifestacije koji su od značaja za Federaciju, ali i dalje samo kao mogućnost, a ne i kao obavezu. Propisano je i to da je upotreba grba i zastave FBiH slobodna u umjetničkom stvaralaštvu ili odgojno-nastavnoj svrsi (pod uslovom da ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Federacije).
U kaznenim odredbama su propisane novčane kazne za preduzeće ili drugo pravno lice, kao i za lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, u slučaju da upotrijebi grb ili zastavu suprotno odredbama zakona, odnosno ukoliko ne upotrijebi na način propisan zakonom. Dakle, navedenim zakonima, a niti bilo kojim drugim propisama BiH i Federacije BiH, nije propisana izričita obaveza isticanja grba i zastave BiH, odnosno FBiH, na vidnom mjestu za pravna lica (niti ova obaveza, koliko je nama poznato, postoji prema nekim drugim posebnim propisima u zavisnosti od djelatnosti kojom se pravno lice bavi).
U članu 19. stav 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10) za privredne i druge pravne subjekte koji ne podliježu obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom (jer imaju manji broj zaposlenih od onog koji je u članuRead more
U članu 19. stav 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica
sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10) za privredne i druge pravne subjekte koji ne podliježu obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom (jer imaju manji broj zaposlenih od onog koji je u članu 18. utvrđen kao kriterij za utvrđivanje ove obaveze) propisana je obaveza plaćanja posebnog novčanog iznosa u visini od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih (osim ako pravno lice, ipak, ne zapošljava lice sa invaliditetom).
U stavu 4. istog člana Zakona utvrđeni su subjekti koji su izuzeti od ove obaveze: strana diplomatska i konzularna predstavništva, privredna društva za zapošljavanje lica sa invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i organizacije lice sa invaliditetom. Sva druga pravna lica koja nisu posebno navedena u članu 19. smatraju se obveznicima plaćanja ove naknade, u skladu sa odredbama Zakona. Dakle, strane fondacije i udruženja iz nevladinog sektora, s obzirom na to da nisu posebno izuzeta, smatraju se obveznicima primjene Zakona.
Firma iz upita spada u kategoriju onih subjekata koji, prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10), nemaju obavezu zapošljavanja lica sa invaliditetom, nego samo obavezu plaćanja posebne naknade u visini od 0,5% iRead more
Firma iz upita spada u kategoriju onih subjekata koji, prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10), nemaju obavezu zapošljavanja lica sa invaliditetom, nego samo obavezu plaćanja posebne naknade u visini od 0,5% iznosa mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Međutim, takvi subjekti koji nemaju obavezu zapošljavanja, ali, ipak, zapošljavaju nekoga koje se smatra licem sa invaliditetom u kontekstu ovog Zakona, oslobođeni su obaveze plaćanja ove posebne naknade. Pri tome, licem sa invaliditetom se, u skladu sa čl. 3. i 4. Zakona, smatraju ona lica koja imaju određeni stepen invaliditeta (pri čemu nije bitno o kojem procentu se radi), kao i utvrđenu umanjenu radnu sposobnost od nadležnog organa za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom. Prema tome, ukoliko firma iz upita ima zaposlenog radnika koji se, u prethodno navedenom smislu, može smatrati licem sa invaliditetom, ona nije obveznik plaćanja 0,5% na mjesečnu bruto plaću svojih zaposlenih. Podatke o zaposlenom licu sa invaliditetom, uključujući ime i prezime i adresu prebivališta, datum zasnivanja radnog odnosa, kao i dokaz o ispunjavanju uvjeta iz čl. 15. i 16. Zakona, treba dostaviti službi za zapošljavanje nadležnoj prema prebivalištu lica sa invaliditetom, u skladu sa Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija zaposlenih lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 21/11).
Licem sa invaliditetom prema članu 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se smatra lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnRead more
Licem sa invaliditetom prema članu 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se smatra lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnih potreba u svakodnevnom životu. Lice sa invaliditetom je lice čiji je invaliditet u odnosu sa sposobnosti lica bez invaliditeta, jednake ili slične životne dobi, jednakog ili sličnog obrazovanja, u jednakim ili sličnim uslovima rada, na jednakim ili sličnim poslovima – ima za posljedicu trajnu ili privremeno, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radnog osposobljavanja i zapošljavanja na tržištu rada pod općim uvjetima, te očuvanje posla i napredovanje u poslu. Osim toga, u članu 4. Zakona je definisano ko se još smatra licem sa invaliditetom, a u članu 5. je propisano da smanjenu radnu sposobnost utvrđuje nadležni stručni organ za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom. Dakle, kod definisanja prava na zapošljavanje pod općim uslovima i utvrđivanja obaveze pravnih lica da plaćaju posebnu naknadu u vezi s tim nije bitan procenat invaliditeta, već je dovoljno da su ispunjeni uslovi propisani članom 3. ili članom 4. Zakona, te da nadležni organ izda rješenje kojim se potvrđuje smanjena radna sposobnost. Prema tome, zapošljavanjem ratnog vojnog invalida sa 50% invalidnosti koja je potvrđena rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo vi ispunjavate svoju obavezu u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom i niste dužni plaćati posebnu naknadu za zapošljavanje od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Procenat invalidnosti je bitan kod utvrđivanja prava na zapošljavanje pod posebnim uslovima i tu je propisano da pravo na zapošljvanja pod posebnim uslovima imaju ona lica koja imaju najmanje 60% invaliditeta, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposobnosti iz člana 3. Zakona i lica sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom.
Prema članu 13. Opšteg kolektivnog ugovora, za svaku godinu radnog staža kod poslodavca kod koga je zaposlenik trenutno u radnom odnosu osnovna plaća se povećava za 0,6%, s tim što ukupno povećanje ne može biti veće od 20%. Prema Opštem kolektivnom ugovoru: u osnovicu se obavezno ne uzima ukupan radRead more
Prema članu 13. Opšteg kolektivnog ugovora, za svaku godinu radnog staža kod poslodavca kod koga je zaposlenik trenutno u radnom odnosu osnovna plaća se povećava za 0,6%, s tim što ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.
Prema Opštem kolektivnom ugovoru: u osnovicu se obavezno ne uzima ukupan radni staž zaposlenika, već samo staž kod trenutnog poslodavca.
Zaključak: Opšti kolektivni ugovor je utvrdio minimalna prava, tj. u obračun minulog rada se uzima samo radni staž kod trenutnog poslodavca, ali se u obzir može uzeti i u ukupan efektivni radni staž, pa i ukupan penzijski staž, ako poslodavac tako uredi svojim internim aktima.
Opšti kolektivni ugovor vam je dostupan na sljedećem linku:
orfis.ba/kolektivni-ugovori/file/91-opći-kolektivni-ugovor-za-teritorij-fbih.html
Član 47. stav 1. Zakona o radu: zaposlenik može tražiti od poslodavca da mu odobri odsustvo sa rada bez naknade - neplaćeno odsustvo. Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze zaposlenika koje se stiču na radu i po osnovu rada miruju. Poslodavac u tom slučaju ima na raspolaganju dvije varijantRead more
Član 47. stav 1. Zakona o radu: zaposlenik može tražiti od poslodavca da mu odobri odsustvo sa rada bez naknade – neplaćeno odsustvo.
Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze zaposlenika koje se stiču na radu i po osnovu rada miruju.
Poslodavac u tom slučaju ima na raspolaganju dvije varijante:
1. zaposleniku se za to vrijeme ne isplaćuje neto plaća, ali se doprinosi plaćaju sve vrijeme dok je zaposlenik na neplaćenom odsustvu (doprinosi se moraju plaćati na minimalnu osnovicu: 2,97 x broj radnih sati u mjesecu) ili
2. zaposleniku se za vrijeme trajanja neplaćenog odsustva prekida staž osiguranja, odnosno može da se izvrši odjava zaposlenika kod Porezne uprave. U ovom drugom slučaju, radni odnos “miruje”, tj. ne uplaćuju se doprinosi.
Moguća je i treća varijanta koja zaposleniku stoji na raspolaganju: da on sam za sebe uplaćuje doprinose u tom periodu.
U svakom slučaju, tj. u bilo kojoj od ovih varijanti, kod prijave neplaćenog odsustva Poreznoj upravi potrebno je da se naznači odabrana varijanta.
Zakon o radu vam je dostupan na sljedećem linku: orfis.ba/radni-odnos/zakoni.html
Zakonom o radu (član 18.) je predviđena mogućnost da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ugovori i probni rad. Zakonodavac je ograničio trajanje probnog rada na najduže šest mjeseci. Ako zaposlenik dobije pozitivnu ocjenu poslodavca, ostaje u radnom odnosu. U protivnom, zaposlenik dobija otkazRead more
Zakonom o radu (član 18.) je predviđena mogućnost da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ugovori i probni rad. Zakonodavac je ograničio trajanje probnog rada na najduže šest mjeseci. Ako zaposlenik dobije pozitivnu ocjenu poslodavca, ostaje u radnom odnosu. U protivnom, zaposlenik dobija otkaz uz otkazni rok koji iznosi najmanje sedam dana. Za vrijeme probnog rada obavezno se zaključuje ugovor o radu, na određeno ili na neodređeno vrijeme, te se u tom ugovoru mora naznačiti koliko će vremena trajati probni rad. Za vrijeme probnog rada, zaposlenik ima sva prava i obaveze kao i ostali zaposlenici. To znači da poslodavac u periodu probnog rada mora isplaćivati plaću i uplaćivati porez i doprinose. U smislu svih ostalih prava (kao što su pravo na topli obrok, prevoz, godišnji odmor itd.), zaposlenik koji je na probnom radu je u ravnopravnom položaju kao i ostali zaposlenici.
Primjer Ugovora o probnom radu vam je dostupan na: orfis.ba/radni-odnos/kolektivni-ugovori.html
Sniženje cijena robe “na kasi”
Revizija
Prema članu 11. stav 6) Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuke, bonifikacija i sl) i na prikladan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridržavati se tih uslova. Dakle, trgovac je dužRead more
Prema članu 11. stav 6) Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac je dužan utvrditi pisana pravila o uslovima prodaje (cijena, način plaćanja i isporuke, bonifikacija i sl) i na prikladan način ih učiniti dostupnim kupcu i pridržavati se tih uslova. Dakle, trgovac je dužan obavijestiti kupca o uslovima prodaje, npr. pisanim obavještanjem u trgovini, podjelom reklamnog materijala koji je dostupan svima i sl. Osim toga, Zakonom o kontroli cijena (“Sl. Novine FBiH”, br. 2/95 i 70/08) propisana je obaveza utvrđivanja pisanih pravila o načinu formiranja cijena, kao i obaveza isticanja cjenovnika ili pojedinačne cijene proizvoda ili usluga na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu i pridržavati se tako istaknutih cijena.
See lessTakođer, u kontekstu odobravanja popusta treba uvažavati i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik BiH”, broj 25/06) kojim se zabranjuje diskriminacija potrošača po bilo kojem osnovu. Npr. ovim zakonom je propisano da se prodaja proizvoda, odnosno pružanje usluga svim potrošačima mora vršiti pod istim uslovima, a ako se pojedinim grupama potrošača (npr. porodilje, mladenci, invalidna lica i sl) odobravaju posebni uslovi, oni treba da budu jasno istaknuti na prodajnom mjestu.
Dakle, vi možete odobravati kupcima popuste u skladu sa vašim napismeno utvrđenim uslovima prodaje, s tim da obavještenje o tim popustima mora biti vidno istaknuto, a popust može biti odobren “na kasi” za samo određene modele do isteka sezone ili u određenom periodu, vodeći računa da poštujete prethodno navedene zakonske odredbe.
(Ne)obaveznost vođenja TKV
Revizija
Prema članu 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), “Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovačku knjigu na veliko. Izuzetno, trgovac nije obavezan posebno voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u sRead more
Prema članu 25. stav 3. Zakona o unutrašnjoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), “Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovačku knjigu na veliko. Izuzetno, trgovac nije obavezan posebno voditi trgovačku knjigu na veliko ukoliko u svom računovodstvu vodi ažurno sve podatke vezane uz nabavku i prodaju robe i obavezne elemente kalkulacije cijene propisane podzakonskim aktom”. Također, prema članu 15. Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige (“Sl. novine FBiH”, broj 28/06), trgovac na veliko koji u svom knjigovodstvu obezbjeđuje sve podatke o zaduženju, razduženju i stanju robe, nije obavezan voditi TKV. Konačno, to isto je odavno potvrđeno i zvaničnim stavom Federalnog ministarstva trgovine.
See lessDakle, ukoliko imate software pomoću kojeg se evidentiraju sve promjene, odnosno ukoliko podaci iz robnomaterijalnog knjigovodstva zajedno sa podacima iz finansijskog računovodstva omogućavaju sve tražene informacije, niste obavezni voditi TKV.
Međutim, poznato je i to da se inspekcijske kontrole (mada, prema navedenom, za takvo nešto nemaju uporište) često oglušuju na navedene odredbe Zakona i Pravilnika i traže da i veletrgovci vode TKV u papirnoj formi. Zato, ukoliko je upravo to i bilo povod vašeg upita, trebate skrenuti pažnju takvim inspektorima da, s obzirom na navedeno, nemaju osnova da od vas zahtijevaju ručno vođenu TKV.
Trgovačka knjiga kod prodaje uvezenih rabljenih automobila fizičkim licima
Revizija
U vašem slučaju se očigledno radi o trgovini na malo, pa se promet ostvaren u njoj, saglasno Zakonu o unutrašnjoj trgovini i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, mora evidentirati putem trgovačke knjige na malo. Što se tiče načina vođenja tih vozila u računovodstvu, oni sRead more
U vašem slučaju se očigledno radi o trgovini na malo, pa se promet ostvaren u njoj, saglasno Zakonu o unutrašnjoj trgovini i Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, mora evidentirati putem trgovačke knjige na malo. Što se tiče načina vođenja tih vozila u računovodstvu, oni se, zbog specifičnosti prodaje (nepoznata konačna cijena i sl), mogu voditi po nabavnim cijenama, s tim da se može ukalkulisati i veleprodajna i maloprodajna marža, uz napomenu da će ta marža, u velikom broju slučajeva, biti podložna naknadnim korekcijama do nivoa stvarno ostvarene marže u svakom konkretnom slučaju.
See lessNema obaveze isticanja grba u poslovnim prostorima
Revizija
Obaveza zvaničnog isticanja grba i zastave BiH, kao i mogućnost njihove upotrebe je propisana Zakonom o grbu BiH, odnosno Zakonom o zastavi BiH (oba propisa su objavljena u “Sl. glasnik BiH”, broj 19/01), ali se nigdje ne pominje da ova obaveze postoji za sva pravna lica i za sve djelatnosti. ZakonRead more
Obaveza zvaničnog isticanja grba i zastave BiH, kao i mogućnost njihove upotrebe je propisana Zakonom o grbu BiH, odnosno Zakonom o zastavi BiH (oba propisa su objavljena u “Sl. glasnik BiH”, broj 19/01), ali se nigdje ne pominje da ova obaveze postoji za sva pravna lica i za sve djelatnosti. Zakon o upotrebi grba i zastave Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, broj 26/96), također, propisuje obaveze, kao i mogućnost isticanja zastave i grba FBiH. Kada su u pitanju pravna lica, ovim zakonom je predviđeno da se zastava Federacije BiH može isticati prilikom proslave svečanosti i drugih masovnih političkih, kulturnih, sportskih i sličnih manifestacije koji su od značaja za Federaciju, ali i dalje samo kao mogućnost, a ne i kao obavezu. Propisano je i to da je upotreba grba i zastave FBiH slobodna u umjetničkom stvaralaštvu ili odgojno-nastavnoj svrsi (pod uslovom da ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Federacije).
See lessU kaznenim odredbama su propisane novčane kazne za preduzeće ili drugo pravno lice, kao i za lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, u slučaju da upotrijebi grb ili zastavu suprotno odredbama zakona, odnosno ukoliko ne upotrijebi na način propisan zakonom. Dakle, navedenim zakonima, a niti bilo kojim drugim propisama BiH i Federacije BiH, nije propisana izričita obaveza isticanja grba i zastave BiH, odnosno FBiH, na vidnom mjestu za pravna lica (niti ova obaveza, koliko je nama poznato, postoji prema nekim drugim posebnim propisima u zavisnosti od djelatnosti kojom se pravno lice bavi).
Izuzeća od obaveze zapošljavanja lica sa invaliditetom
Revizija
U članu 19. stav 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10) za privredne i druge pravne subjekte koji ne podliježu obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom (jer imaju manji broj zaposlenih od onog koji je u članuRead more
U članu 19. stav 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica
See lesssa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10) za privredne i druge pravne subjekte koji ne podliježu obavezi zapošljavanja lica sa invaliditetom (jer imaju manji broj zaposlenih od onog koji je u članu 18. utvrđen kao kriterij za utvrđivanje ove obaveze) propisana je obaveza plaćanja posebnog novčanog iznosa u visini od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih (osim ako pravno lice, ipak, ne zapošljava lice sa invaliditetom).
U stavu 4. istog člana Zakona utvrđeni su subjekti koji su izuzeti od ove obaveze: strana diplomatska i konzularna predstavništva, privredna društva za zapošljavanje lica sa invaliditetom, zaštitne radionice, radni centri, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i organizacije lice sa invaliditetom. Sva druga pravna lica koja nisu posebno navedena u članu 19. smatraju se obveznicima plaćanja ove naknade, u skladu sa odredbama Zakona. Dakle, strane fondacije i udruženja iz nevladinog sektora, s obzirom na to da nisu posebno izuzeta, smatraju se obveznicima primjene Zakona.
Obaveze po propisima o zapošljavanju lica sa invaliditetom
Revizija
Firma iz upita spada u kategoriju onih subjekata koji, prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10), nemaju obavezu zapošljavanja lica sa invaliditetom, nego samo obavezu plaćanja posebne naknade u visini od 0,5% iRead more
Firma iz upita spada u kategoriju onih subjekata koji, prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 9/10), nemaju obavezu zapošljavanja lica sa invaliditetom, nego samo obavezu plaćanja posebne naknade u visini od 0,5% iznosa mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Međutim, takvi subjekti koji nemaju obavezu zapošljavanja, ali, ipak, zapošljavaju nekoga koje se smatra licem sa invaliditetom u kontekstu ovog Zakona, oslobođeni su obaveze plaćanja ove posebne naknade. Pri tome, licem sa invaliditetom se, u skladu sa čl. 3. i 4. Zakona, smatraju ona lica koja imaju određeni stepen invaliditeta (pri čemu nije bitno o kojem procentu se radi), kao i utvrđenu umanjenu radnu sposobnost od nadležnog organa za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom. Prema tome, ukoliko firma iz upita ima zaposlenog radnika koji se, u prethodno navedenom smislu, može smatrati licem sa invaliditetom, ona nije obveznik plaćanja 0,5% na mjesečnu bruto plaću svojih zaposlenih. Podatke o zaposlenom licu sa invaliditetom, uključujući ime i prezime i adresu prebivališta, datum zasnivanja radnog odnosa, kao i dokaz o ispunjavanju uvjeta iz čl. 15. i 16. Zakona, treba dostaviti službi za zapošljavanje nadležnoj prema prebivalištu lica sa invaliditetom, u skladu sa Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija zaposlenih lica sa invaliditetom (“Sl. novine FBiH”, broj 21/11).
See lessStepen invaliditeta zaposlenika
Revizija
Licem sa invaliditetom prema članu 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se smatra lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnRead more
Licem sa invaliditetom prema članu 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se smatra lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnih potreba u svakodnevnom životu. Lice sa invaliditetom je lice čiji je invaliditet u odnosu sa sposobnosti lica bez invaliditeta, jednake ili slične životne dobi, jednakog ili sličnog obrazovanja, u jednakim ili sličnim uslovima rada, na jednakim ili sličnim poslovima – ima za posljedicu trajnu ili privremeno, a najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radnog osposobljavanja i zapošljavanja na tržištu rada pod općim uvjetima, te očuvanje posla i napredovanje u poslu. Osim toga, u članu 4. Zakona je definisano ko se još smatra licem sa invaliditetom, a u članu 5. je propisano da smanjenu radnu sposobnost utvrđuje nadležni stručni organ za ocjenu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica sa invaliditetom. Dakle, kod definisanja prava na zapošljavanje pod općim uslovima i utvrđivanja obaveze pravnih lica da plaćaju posebnu naknadu u vezi s tim nije bitan procenat invaliditeta, već je dovoljno da su ispunjeni uslovi propisani članom 3. ili članom 4. Zakona, te da nadležni organ izda rješenje kojim se potvrđuje smanjena radna sposobnost. Prema tome, zapošljavanjem ratnog vojnog invalida sa 50% invalidnosti koja je potvrđena rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo vi ispunjavate svoju obavezu u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom i niste dužni plaćati posebnu naknadu za zapošljavanje od 0,5% mjesečne bruto plaće svih zaposlenih. Procenat invalidnosti je bitan kod utvrđivanja prava na zapošljavanje pod posebnim uslovima i tu je propisano da pravo na zapošljvanja pod posebnim uslovima imaju ona lica koja imaju najmanje 60% invaliditeta, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposobnosti iz člana 3. Zakona i lica sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom.
See lessMinuli rad
Revizija
Prema članu 13. Opšteg kolektivnog ugovora, za svaku godinu radnog staža kod poslodavca kod koga je zaposlenik trenutno u radnom odnosu osnovna plaća se povećava za 0,6%, s tim što ukupno povećanje ne može biti veće od 20%. Prema Opštem kolektivnom ugovoru: u osnovicu se obavezno ne uzima ukupan radRead more
Prema članu 13. Opšteg kolektivnog ugovora, za svaku godinu radnog staža kod poslodavca kod koga je zaposlenik trenutno u radnom odnosu osnovna plaća se povećava za 0,6%, s tim što ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.
Prema Opštem kolektivnom ugovoru: u osnovicu se obavezno ne uzima ukupan radni staž zaposlenika, već samo staž kod trenutnog poslodavca.
Zaključak: Opšti kolektivni ugovor je utvrdio minimalna prava, tj. u obračun minulog rada se uzima samo radni staž kod trenutnog poslodavca, ali se u obzir može uzeti i u ukupan efektivni radni staž, pa i ukupan penzijski staž, ako poslodavac tako uredi svojim internim aktima.
Opšti kolektivni ugovor vam je dostupan na sljedećem linku:
See lessorfis.ba/kolektivni-ugovori/file/91-opći-kolektivni-ugovor-za-teritorij-fbih.html
Pravo na neplaćeno odsustvo
Revizija
Član 47. stav 1. Zakona o radu: zaposlenik može tražiti od poslodavca da mu odobri odsustvo sa rada bez naknade - neplaćeno odsustvo. Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze zaposlenika koje se stiču na radu i po osnovu rada miruju. Poslodavac u tom slučaju ima na raspolaganju dvije varijantRead more
Član 47. stav 1. Zakona o radu: zaposlenik može tražiti od poslodavca da mu odobri odsustvo sa rada bez naknade – neplaćeno odsustvo.
Za vrijeme neplaćenog odsustva, prava i obaveze zaposlenika koje se stiču na radu i po osnovu rada miruju.
Poslodavac u tom slučaju ima na raspolaganju dvije varijante:
1. zaposleniku se za to vrijeme ne isplaćuje neto plaća, ali se doprinosi plaćaju sve vrijeme dok je zaposlenik na neplaćenom odsustvu (doprinosi se moraju plaćati na minimalnu osnovicu: 2,97 x broj radnih sati u mjesecu) ili
2. zaposleniku se za vrijeme trajanja neplaćenog odsustva prekida staž osiguranja, odnosno može da se izvrši odjava zaposlenika kod Porezne uprave. U ovom drugom slučaju, radni odnos “miruje”, tj. ne uplaćuju se doprinosi.
Moguća je i treća varijanta koja zaposleniku stoji na raspolaganju: da on sam za sebe uplaćuje doprinose u tom periodu.
U svakom slučaju, tj. u bilo kojoj od ovih varijanti, kod prijave neplaćenog odsustva Poreznoj upravi potrebno je da se naznači odabrana varijanta.
Zakon o radu vam je dostupan na sljedećem linku: orfis.ba/radni-odnos/zakoni.html
See lessProbni rad
Revizija
Zakonom o radu (član 18.) je predviđena mogućnost da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ugovori i probni rad. Zakonodavac je ograničio trajanje probnog rada na najduže šest mjeseci. Ako zaposlenik dobije pozitivnu ocjenu poslodavca, ostaje u radnom odnosu. U protivnom, zaposlenik dobija otkazRead more
Zakonom o radu (član 18.) je predviđena mogućnost da se prilikom zaključivanja ugovora o radu ugovori i probni rad. Zakonodavac je ograničio trajanje probnog rada na najduže šest mjeseci. Ako zaposlenik dobije pozitivnu ocjenu poslodavca, ostaje u radnom odnosu. U protivnom, zaposlenik dobija otkaz uz otkazni rok koji iznosi najmanje sedam dana. Za vrijeme probnog rada obavezno se zaključuje ugovor o radu, na određeno ili na neodređeno vrijeme, te se u tom ugovoru mora naznačiti koliko će vremena trajati probni rad. Za vrijeme probnog rada, zaposlenik ima sva prava i obaveze kao i ostali zaposlenici. To znači da poslodavac u periodu probnog rada mora isplaćivati plaću i uplaćivati porez i doprinose. U smislu svih ostalih prava (kao što su pravo na topli obrok, prevoz, godišnji odmor itd.), zaposlenik koji je na probnom radu je u ravnopravnom položaju kao i ostali zaposlenici.
Primjer Ugovora o probnom radu vam je dostupan na: orfis.ba/radni-odnos/kolektivni-ugovori.html
See less