Uprava društva, a na temelju financijskih izvještaja, za svaku godinu donosi odluku o rasporedu ostvarene dobiti. Predmet odluke može biti samo dobit poslije oporezivanja odnosno neto dobit. Jedna od mogućnosti, kod rasporeda dobiti je da se dio dobiti ili cjelokupna dobit (ako nema nekih zakonskihRead more
Uprava društva, a na temelju financijskih izvještaja, za svaku godinu donosi odluku o rasporedu ostvarene dobiti. Predmet odluke može biti samo dobit poslije oporezivanja odnosno neto dobit. Jedna od mogućnosti, kod rasporeda dobiti je da se dio dobiti ili cjelokupna dobit (ako nema nekih zakonskih ograničenja) isplati osnivačima. Odluka o isplati dividende ne znači i obavezu isplate u godini kada je odluka donesena. Dividenda dioničarima se isplaćuje u trenutku kada ima sredstava za isplatu i u iznosu za koji se donose odluka o isplati. Ovakav pristup otvara realnu mogućnost da se dividenda vlasnicima akumulira dulje razdoblje.
Bez obzira kada se vrši isplata dividende isplatitelj je dužan voditi računa podliježe li takva isplata obračunu poreza pri isplati ili nije. Zakonom o porezu na dobit, koji je u primjeni od 1. januara2008. godine propisana je obaveza obračuna poreza po odbitku na isplatenu dividendu u visini od 5%. Ova obaveza se odnosi isključivo na isplate dividende nerezidentima – pravnim osobama čije je sjedište u inozemstvu, te je isplatitelj dužan prilikom isplate dividende ovim nerezidentima obračunati i uplatiti porez po odbitku u visini od 5%. Stopa od 5% će se primijeniti na isplate dividende nerezidentima – pravnim osobama bez obzira radi li se o dividendi koja je ostvarena u godini kada je vrijedila druga stopa (15%) za isplatu dividende.
Isplata dividende vlasnicima – pravnim osobama rezidentima ne podliježe obavezi obračuna poreza od strane isplatitelja.
Prilikom isplate dividende vlasnicima – fizičkim osobama rezidentima ili nerezidentima isplatitelj nema obavezu obračunavati nikakav porez. Međutim, dividenda isplatena fizičkim osobama – rezidentima i nerezidentima podliježe obavezi obračuna poreza prema županijskim propisima i primatelj će po podnošenju prijave izvršiti obračun odgovarajućeg poreza (porez na prihod od imovine i na ukupan prihod građana).
U skladu sa odredbama člana 28. Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 32a/97 i 29/00), ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju umanjuje se porezna obaveza za iznos cjelokupnog ulaganja, odnosno najviše do visine porezne obaveze. Odredbama člana 7. Pravilnika o primjenRead more
U skladu sa odredbama člana 28. Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 32a/97 i 29/00), ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju umanjuje se porezna obaveza za iznos cjelokupnog ulaganja, odnosno najviše do visine porezne obaveze. Odredbama člana 7. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 31/98, 36/98, 4/01 i 4/03), pod ulaganjem u stanogradnju smatra se izgradnja i kupnja stambenih objekata. Korištenje ovog poticaja – ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju, nije uvjetovano vrstom djelatnosti (proizvodna ili neproizvodna), niti je uvjetovano načinom stjecanja (kupovina, izgradnja u vlastitoj režiji) što znači da se ona odnosi na sve obaveznike, naravno ukoliko su ispunjeni i ostali propisani uvjeti.
Društvo koje je koristilo umanjenje porezne obaveze temeljem ulaganja u stanogradnju dužno je uz poreznu prijavu i poreznu bilancu za 2008. godinu dostaviti i odluku mjerodavnog organa o rasporedu dobiti za kupovinu stana, te ugovor o kupovini stana i dokaz o realiziranoj investiciji (virmanski nalog).
Iz zakonskih odredaba ne može se zaključiti da je potrebno donijeti dokaz o izvršenom plaćanju ukupne vrijednosti investicije (stana). Naprotiv prema stajalištu porezne vlasti dovoljno je osigurati dokaz o investiranju u visini porezne obaveze poreza na dobit u 2007. godini.
Činjenica da će stanovi biti završeni tek u 2009. godine upozorava na to da će kupac stana doći u posjed istog tek u 2009. godini, što bi moglo stvoriti određene «probleme», ukoliko bi porezna vlast insistirala, da se kao jedan od dokaza o investiranju u kupovinu stana priloži i izvadak o upisu istog u vlasničke knjige kod suda.
Iz upita je jasno da se u konkretnom slučaju radi o potpuno suprotnoj situaciji u odnosu na onu koju propisuje član 41. Zakona o porezu na dobit na koju se pozivate. Naime, ovdje se ne radi o usluzi koju je nerezident izvršio rezidentu Federacije već o usluzi koju je nerezident izvršio nerezidentu nRead more
Iz upita je jasno da se u konkretnom slučaju radi o potpuno suprotnoj situaciji u odnosu na onu koju propisuje član 41. Zakona o porezu na dobit na koju se pozivate. Naime, ovdje se ne radi o usluzi koju je nerezident izvršio rezidentu Federacije već o usluzi koju je nerezident izvršio nerezidentu na teritoriju RS‐a, stoga je pozivanje na odredbe navedenog članka 41. neutemeljeno i neprimjereno.
U konkretnom slučaju bi se trebale primjenjivati odredba Zakona o porezu na dobit koji je na snazi u Republici Srpskoj, a koji poslovnu jedinicu društva iz Federacije tretira kao i svaku drugu poslovnu jedinicu koja je od strane nerezidenta registrirana u RS. U skladu sa odredbama člana 3. Zakona o porezu na dobit u RS‐u, porezni obaveznik je poslovna jedinica strane pravne osobe za odbit koju ostvari na teritoriju RS, a poreznu osnovicu utvrđuje sučeljavajući prihode i rashode koji se priznaju u skladu sa Zakonu o porezu na dobit u RS.
Vaša poslovna jedinica u RS‐u je potpuno samostalna u smislu utvrđivanja dobiti što znači da se u tom smislu i trebaju identificirati troškovi koji su nastali za svrhe obavljanja poslovanja te poslovne jedinice. U tom smislu račun za telekomunikacijske usluge poslovne jedinice je trebalo ispostaviti na poslovnu jedinicu, a ako se plaćanje vrši iz jednog mjesta potrebno bi bilo razgraničiti troškove prema mjestu nastanka. Isplata troška poslovne jedinice ne bi predstavljala isplatu koja podliježe obračunu poreza po odbitku jer se ne radi o usluzi koja je izvršena rezidentu Federacije.
Smatramo da se u konkretnom slučaju ne radi o isplati koja podliježe obračunu poreza po odbitku u skladu sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit, koji se primjenjuje u Federaciji, već da se na ove isplate primjenjuju odredba Zakona o porezu na dobit iz RS.
U skladu sa sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, br. 97/07), isplatitelj naknade za uslugu istraživanja tržišta, koju mu je izvršio nerezident, dužan je obračunati i uplatiti porez po odbitku kod isplate takve vrste naknade. Osnovica za obračun poreza po odbitku je bruRead more
U skladu sa sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, br. 97/07), isplatitelj naknade za uslugu istraživanja tržišta, koju mu je izvršio nerezident, dužan je obračunati i uplatiti porez po odbitku kod isplate takve vrste naknade. Osnovica za obračun poreza po odbitku je bruto iznos koji se isplaćuje nerezidentu. Bruto iznos predstavlja naknadu koju ukupna vrijednost naknade izražene na računu izvršitelja usluge‐ nerezidenta u koju nije uključen PDV, ako je isti iskazan na računu, kao što je to navedeno u ovom primjeru.
Prema definiciji iz člana 4. Zakona o porezu na dobit, nerezident, u smislu ovog zakona, je pravna osoba čije je sjedište izvan teritorija Federacije, a koji obavlja djelatnost u Federaciji. Obaveza obračuna poreza po odbitku se odnosi samo na nerezidente koji djelatnost obavljaju povremeno ne preko poslovne jedinice. Pravna osoba čije je sjedište u RS‐u a koja je izvršila povremene usluge rezidentima Federacije također ima tretman nerezidenta pa bi u skladu sa odredbama člana 41. trebalo izvršiti obračun poreza po odbitku.
Međutim, za potpunu primjenu odredaba člana 41. treba uzeti u obzir iz koje zemlje dolazi rezident koji je izvršio povremenu uslugu, odnosno treba provjeriti je li s zemljom iz koje dolazi nerezident zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanje. No, kako s Republikom Srpskoj nije, niti može biti, zaključen ugovor takve vrste ostaje da se, u rješenju ovog pitanja oslonimo isključivo na Zakon. Obzirom da Zakon nije propisao poseban tretman nerezidenata iz RS‐a u odnosu na ostale nerezidente, izuzetak člana 34. gdje su poslovnice iz RS‐a i DB oslobođene od plaćanja poreza na dobit, moglo bi se zaključiti da u konkretnom slučaju postoji obaveza obračuna poreza po odbitku za isplate temeljem obavljenih usluga netrezidentu u RS.
Međutim, neformalno stajalište Federalnog ministarstva financija, koje bi trebalo biti potvrđeno u Pravilniku o primjeni zakona o porezu na dobit, je takvo da se u slučaju isplate naknada za usluge koje su izvršili nerezidenti iz RS i DB ne bi trebao obračunavati porez po odbitku.
Može li provedbeni propis (pravilnik) imati višu snagu od Zakona? Dosadašnja praksa to potvrđuje pa bi i to trebali uzeti u obzir kod rješenja ovog pitanja.
Ukoliko se zaista radi o naknadama, tj. obavezama koje se odnose na 2011. godinu i koje su trebale biti isplaćene u toj godini, njih ste svakako trebali obračunati i knjižiti kao obaveze za tu godinu. Ovo stoga što, po MRS/MSFI, i rashodi i obaveze trebaju biti evidentirani u onom obračunskom periodRead more
Ukoliko se zaista radi o naknadama, tj. obavezama koje se odnose na 2011. godinu i koje su trebale
biti isplaćene u toj godini, njih ste svakako trebali obračunati i knjižiti kao obaveze za tu godinu. Ovo stoga što, po MRS/MSFI, i rashodi i obaveze trebaju biti evidentirani u onom obračunskom periodu u kojem su ti rashodi i te obaveze zaista nastale, neovisno od perioda u kome su plaćene ili namjeravaju biti plaćene. Samo na taj način će i rashodi i obaveze za svaki obračunski period biti iskazane istinito i fer, tj. u skladu sa MRS/MSFI. Međutim, obaveza uplate poreza na dohodak i doprinosa po osnovu ovih isplata nastupa tek u momentu isplata tih naknada.
Tretman dodatnih ulaganja na koje se obavezao kupac po ugovoru o kupoprodaji državnog kapitala zavisi od načina na koje je to precizirano samim ugovorom sa nadležnom agencijom za privatizaciju. Ukoliko iz ugovora proizilazi da je kupac, pored cijene koju je neposredno platio za dio kapitala (vlasničRead more
Tretman dodatnih ulaganja na koje se obavezao kupac po ugovoru o kupoprodaji državnog kapitala zavisi od načina na koje je to precizirano samim ugovorom sa nadležnom agencijom za privatizaciju.
Ukoliko iz ugovora proizilazi da je kupac, pored cijene koju je neposredno platio za dio kapitala (vlasnički udio u kupljenoj firmi), dužan dodatno investirati određen iznos, onda to, praktično, znači da prodajna cijena kupljenog udjela u kapitalu dotičnog preduzeća nije samo plaćeni iznos po ugovoru, nego ta cijena obuhvaća i onaj iznos koji treba dodatno investirati. Iz tog razloga, koliko je nama poznato, to dodatno investiranje na koje se kupac obavezao ugovorom sa agencijom za privatizaciju, najčešće, ne povećava udio kupca u ukupnom kapitalu dotičnog privatiziranog preduzeća, te u tom slučaju dodatne investicije iz ovakvog ugovora imaju tretman nenominalnog kapitala, koji kod dotičnog preduzeća treba knjižiti u korist ostalih rezervi (Duguje – uplaćeni novac, unesena oprema, zalihe ili druga sredstva / Potražuju – ostale rezerve na kontu 322), a kod ulagača (ako je i on preduzeće): D – ulaganje (060 ili 061) / P data novčana sredstva, oprema i dr.
Ukoliko bi, pak, u ugovoru sa agencijom bilo precizirano (ili ukoliko bi se agencija s tim izričito saglasila) da dodatno investiranje povećava udio kupca u ukupnom kapitalu preduzeća koje je privatizirano, u tom slučaju bi se takva ulaganja knjižila u korist osnovnog kapitala kupljenog preduzeća, odnosno to bi se tada smatralo povećanjem osnovnog kapitala – dokapitalizacijom kupljenog preduzeća.
Reklasifikacija sa nekretnine namijenjene za prodaju nekretnina u vlastitoj upotrebi zahtijeva da se vrijednost takve nekretnine evidentira u skladu sa tačkom 27. MSFI 5, po vrijednosti nižoj od: - njene knjigovodstvene vrijednosti prije nego što je ta nekretnina bila klasificirana kao sredstvo namiRead more
Reklasifikacija sa nekretnine namijenjene za prodaju nekretnina u vlastitoj upotrebi zahtijeva da se vrijednost takve nekretnine evidentira u skladu sa tačkom 27. MSFI 5, po vrijednosti nižoj od:
– njene knjigovodstvene vrijednosti prije nego što je ta nekretnina bila klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji, prilagođena za smanjenje vrijednosti, amortizaciju ili revalorizaciju koja bi bila priznata da nije bila klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji; ili
– njene nadoknadive vrijednosti u trenutku naknadne odluke da se ne prodaje.
Kada je riječ o poreznom tretmanu ulaganja u ovu nekretninu i priznavanja prava na odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da se se radi o poslovnoj namjeni, bez razlike da li je u pitanju osnovna ili dopunska djelatnost i nevezano za pravo vlasništva na nekretninama (da li je vlasnik pravno ili fizičko lice, ili se radi o suvlasništvu pravnog i fizičkog lica), bitno je da se radi o nekretnini koja se koristi u poslovne i oporezive svrhe privrednog društva čime je ispunjen uslov da se PDV po fakturama dobavljača za ulaganje u renoviranje takve nekretnine prizna kao odbitni, ali samo u onom obimu (srazmjeru) u kome se dotični objekat koristi u vaše poslovne svrhe.
Također, navedeni objekat se treba voditi u vašem knjigovodstvu samo u dijelu kojeg vi koristite, koji dio se treba i amortizovati kod vas.
Prema MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema, tač. 41 - 42, revalorizacijske rezerve se prenose u akumuliranu dobit kada se sredstvo povuče iz upotrebe ili isknjiži, odnosno u momentu potpune amortizacije dotičnog stalnog sredstva. Druga mogućnost je postepeni prenos revalorizacijskih rezervi, suRead more
Prema MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema, tač. 41 – 42, revalorizacijske rezerve se prenose u akumuliranu dobit kada se sredstvo povuče iz upotrebe ili isknjiži, odnosno u momentu potpune amortizacije dotičnog stalnog sredstva.
Druga mogućnost je postepeni prenos revalorizacijskih rezervi, sukcesivno sa obračunom amortizacije, a u visini amortizacije koja se odnosi na onaj dio vrijednosti sredstva koji je uvećan revalorizacijom. MRS 16, dakle, prenos revalorizacijskih rezervi u akumuliranu dobit vezuje ili za obračun amortizacije ili za isknjižavanje (otuđenje) sredstva. S obzirom na to da se zemljište ne amortizuje, proizlazi da se revalorizacione rezerve iz osnova revalorizacije zemljišta prenose u akumuliranu dobit tek po otuđenju, odnosno isknjižavanju zemljišta, u visini stvarno realiziranih revalorizacionih rezervi tog zemljišta u momentu njegovog otuđenja. Naime, sâma okolnost da se zemljište ne amortizuje automatski eliminiše mogućnost sukcesivnog prenosa koji bi bio vezan za amortizaciju.
Slijedi da bi tek za onu godinu u kojoj dođe do otuđenja, odnosno isknjižavanja ranije revalorizovanog
zemljišta, bila iskazala i kapitalna dobit u poreznom bilansu za tu godinu, u visini stvarno realizovanih revalorizacionih rezervi pri otuđenju tog zemljišta.
Nakon realizacije revalorizacijskih rezervi i njihovog prenosa u akumuliranu dobit, one se (kao i ukupna akumulirana dobit općenito) mogu koristiti za bilo koje namjene za koje se i, inače, može koristiti akumulirana dobit, pa i za pokriće gubitka. Napominjemo da MRS 16 obavezuje da se kontinuirano, a najmanje na dan bilansa (tj. najmanje jednom godišnje) vrši ponovna procjena i preispitivanje fer vrijednosti, te da se u skladu sa tim vrše korekcije revalorizacionih rezervi naviše ili naniže.
U ovom slučaju se radi o tekućoj obavezi za plaće i tekućim troškovima, za konkretno (protekle) mjesece, a ne o rezervisanjima za neke buduće događaje koji bi se evidentirali kao rezervisanje u okviru konta 098. Naime, eventualna rezervisanja za primanja zaposlenih koja se vrše u skladu sa MRS-om 19Read more
U ovom slučaju se radi o tekućoj obavezi za plaće i tekućim troškovima, za konkretno (protekle) mjesece, a ne o rezervisanjima za neke buduće događaje koji bi se evidentirali kao rezervisanje u okviru konta 098. Naime, eventualna rezervisanja za primanja zaposlenih koja se vrše u skladu sa MRS-om 19 odnose se na neke druge kategorije primanja (npr. otpremnine, jubilarne nagrade i sl), a ne i za plaće, jer plaće uvijek predstavljaju rashode tekućeg perioda, tj. onog perioda na koji se te plaće odnose.
Dodatno napominjemo da važeći Zakon o radu ne poznaje kategoriju “čekanja” u smislu kako je to navedeno u upitu, već samo privremenog prekida rada (član 72. stav 3.), do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, u kom slučaju zaposlenik ima pravo na naknadu plaće i za to vrijeme, kada nije radio.
Jedini slučaj u kojem poslodavac nema obavezu za isplate plaće jeste kada se radi o neplaćenom odsustvu radnika, što treba biti posebno regulisano na način da se npr. u ugovoru o radu sa radnicima predvidi mogućnost da se za vrijeme smanjenog obima posla nalaze na neplaćenom odsustvu. U tom slučaju bi postojala obaveza poslodavca da za te radnike obračunava i uplaćuje samo doprinose, po principu “mjesec za mjesec”, a ne bi bilo obaveze za porez na dohodak (jer se plaća i ne isplaćuje). Međutim, to nije vaš slučaj, jer su troškovi i obaveze za plaće kod vas već evidentirani.
S obzirom na to da u periodu “čekanja” radnicima ne isplaćujete plaće, obaveze za porez na dohodak nema, ali ste, s obzirom na to da radnici nisu odjavljeni, već je nastavljen kontinuitet radnog odnosa, doprinose dužni obračunavati i plaćati na osnovicu koja je propisana kao minimalna osnovica za obračun doprinosa (minimalna bruto satnica 2,97 x ukupan broj radnih sati u svakom mjesecu).
Ukoliko postoji zvanični dokument od suda da su potraživanja stvarno zastarjela, što podrazumijeva da se ona nikako ne mogu naplatiti i da predstavljaju nenaplativa potraživanja (a ne “sumnjiva” za koja postoji određena izvjesnost naplate, niti “sporna” za čiju naplatu je pokrenut sudski postupak),Read more
Ukoliko postoji zvanični dokument od suda da su potraživanja stvarno zastarjela, što podrazumijeva da se ona nikako ne mogu naplatiti i da predstavljaju nenaplativa potraživanja (a ne “sumnjiva” za koja postoji određena izvjesnost naplate, niti “sporna” za čiju naplatu je pokrenut sudski postupak), tada se ona moraju otpisati i isknjižiti.
“Preknjižavanje” tih potraživanja (na konto sumnjivih i spornih potraživanja) je trebalo izvršiti još onda kada su ona postala “sumnjiva” (tj. sa neizvjesnom naplatom), odnosno “sporna” (kada su utužena). U momentu kada potraživanja iz bilo kojih razloga postanu nenaplativa, donosi se odluka o njihovom otpisu i ta potraživanja se sa konta sumnjivih i spornih (odnosno sa bilo kojeg konta na kome se u tom trenutku nalaze) preknjižavaju na teret rashoda (konto 578).
Revizor je u svom izvještaju mogao tretirati i problem takvih potraživanja, ali to nije nužno moralo imati za posljedicu da nađe mjesto u revizorskom nalazu, što zavisi od toga da li je u pitanju značajan uticaj na finansijski rezultat ili ne.
Pitanje spornih potraživanja izričito ne tretira nijedan računovodstveni standard, dok njihov porezni
aspekt tretira Zakon o porezu na dobit. Međutim, kategorija potraživanja je (u okviru ukupnih sredstava pravnog lica) tretirana Okvirom za sastavljanje i prezentiranje finansijskih izvještaja, u kome se navodi da se svako sredstvo (pa i potraživanje) priznaje u bilansu stanja kada je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati u pravno lice i kad sredstvo ima cijenu ili vrijednost koja se može pouzdano izmjeriti. U skladu s tim, sredstvo se prestaje priznavati kad prestane biti vjerovatno da će doći do tih ekonomskih koristi, što znači da i potraživanja, za koja vjerovatnoća naplate prestane, treba isknjižiti (otpisati) na teret rashoda.
Za isknjižavanje nenaplativih potraživanja preduzeće za distibuciju vode ne treba čekati na inicijativu ili zahtjev kupca, nego to vrši odmah čim nastupi nemogućnost naplate.
Isplate dividendi nerezidentima (pravnim osobama) u 2008. Godini oporezuju se po stopi od 5%
Orfis
Uprava društva, a na temelju financijskih izvještaja, za svaku godinu donosi odluku o rasporedu ostvarene dobiti. Predmet odluke može biti samo dobit poslije oporezivanja odnosno neto dobit. Jedna od mogućnosti, kod rasporeda dobiti je da se dio dobiti ili cjelokupna dobit (ako nema nekih zakonskihRead more
Uprava društva, a na temelju financijskih izvještaja, za svaku godinu donosi odluku o rasporedu ostvarene dobiti. Predmet odluke može biti samo dobit poslije oporezivanja odnosno neto dobit. Jedna od mogućnosti, kod rasporeda dobiti je da se dio dobiti ili cjelokupna dobit (ako nema nekih zakonskih ograničenja) isplati osnivačima. Odluka o isplati dividende ne znači i obavezu isplate u godini kada je odluka donesena. Dividenda dioničarima se isplaćuje u trenutku kada ima sredstava za isplatu i u iznosu za koji se donose odluka o isplati. Ovakav pristup otvara realnu mogućnost da se dividenda vlasnicima akumulira dulje razdoblje.
Bez obzira kada se vrši isplata dividende isplatitelj je dužan voditi računa podliježe li takva isplata obračunu poreza pri isplati ili nije. Zakonom o porezu na dobit, koji je u primjeni od 1. januara2008. godine propisana je obaveza obračuna poreza po odbitku na isplatenu dividendu u visini od 5%. Ova obaveza se odnosi isključivo na isplate dividende nerezidentima – pravnim osobama čije je sjedište u inozemstvu, te je isplatitelj dužan prilikom isplate dividende ovim nerezidentima obračunati i uplatiti porez po odbitku u visini od 5%. Stopa od 5% će se primijeniti na isplate dividende nerezidentima – pravnim osobama bez obzira radi li se o dividendi koja je ostvarena u godini kada je vrijedila druga stopa (15%) za isplatu dividende.
Isplata dividende vlasnicima – pravnim osobama rezidentima ne podliježe obavezi obračuna poreza od strane isplatitelja.
Prilikom isplate dividende vlasnicima – fizičkim osobama rezidentima ili nerezidentima isplatitelj nema obavezu obračunavati nikakav porez. Međutim, dividenda isplatena fizičkim osobama – rezidentima i nerezidentima podliježe obavezi obračuna poreza prema županijskim propisima i primatelj će po podnošenju prijave izvršiti obračun odgovarajućeg poreza (porez na prihod od imovine i na ukupan prihod građana).
See lessObaveznik (ne) mora uplatiti ukupnu vrijednost stana da bi koristio porezni poticaj iz člana 28. „starog“ zakona o porezu na dobit
Orfis
U skladu sa odredbama člana 28. Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 32a/97 i 29/00), ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju umanjuje se porezna obaveza za iznos cjelokupnog ulaganja, odnosno najviše do visine porezne obaveze. Odredbama člana 7. Pravilnika o primjenRead more
U skladu sa odredbama člana 28. Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 32a/97 i 29/00), ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju umanjuje se porezna obaveza za iznos cjelokupnog ulaganja, odnosno najviše do visine porezne obaveze. Odredbama člana 7. Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na dobit privrednih društava („Sl. novine FBiH“, br. 31/98, 36/98, 4/01 i 4/03), pod ulaganjem u stanogradnju smatra se izgradnja i kupnja stambenih objekata. Korištenje ovog poticaja – ulaganja oporezive dobiti u stanogradnju, nije uvjetovano vrstom djelatnosti (proizvodna ili neproizvodna), niti je uvjetovano načinom stjecanja (kupovina, izgradnja u vlastitoj režiji) što znači da se ona odnosi na sve obaveznike, naravno ukoliko su ispunjeni i ostali propisani uvjeti.
Društvo koje je koristilo umanjenje porezne obaveze temeljem ulaganja u stanogradnju dužno je uz poreznu prijavu i poreznu bilancu za 2008. godinu dostaviti i odluku mjerodavnog organa o rasporedu dobiti za kupovinu stana, te ugovor o kupovini stana i dokaz o realiziranoj investiciji (virmanski nalog).
Iz zakonskih odredaba ne može se zaključiti da je potrebno donijeti dokaz o izvršenom plaćanju ukupne vrijednosti investicije (stana). Naprotiv prema stajalištu porezne vlasti dovoljno je osigurati dokaz o investiranju u visini porezne obaveze poreza na dobit u 2007. godini.
Činjenica da će stanovi biti završeni tek u 2009. godine upozorava na to da će kupac stana doći u posjed istog tek u 2009. godini, što bi moglo stvoriti određene «probleme», ukoliko bi porezna vlast insistirala, da se kao jedan od dokaza o investiranju u kupovinu stana priloži i izvadak o upisu istog u vlasničke knjige kod suda.
See lessPlaćanje troškova poslovnice ne predstavlja isplatu koja podliježe obavezi obračuna poreza po odbitku
Orfis
Iz upita je jasno da se u konkretnom slučaju radi o potpuno suprotnoj situaciji u odnosu na onu koju propisuje član 41. Zakona o porezu na dobit na koju se pozivate. Naime, ovdje se ne radi o usluzi koju je nerezident izvršio rezidentu Federacije već o usluzi koju je nerezident izvršio nerezidentu nRead more
Iz upita je jasno da se u konkretnom slučaju radi o potpuno suprotnoj situaciji u odnosu na onu koju propisuje član 41. Zakona o porezu na dobit na koju se pozivate. Naime, ovdje se ne radi o usluzi koju je nerezident izvršio rezidentu Federacije već o usluzi koju je nerezident izvršio nerezidentu na teritoriju RS‐a, stoga je pozivanje na odredbe navedenog članka 41. neutemeljeno i neprimjereno.
U konkretnom slučaju bi se trebale primjenjivati odredba Zakona o porezu na dobit koji je na snazi u Republici Srpskoj, a koji poslovnu jedinicu društva iz Federacije tretira kao i svaku drugu poslovnu jedinicu koja je od strane nerezidenta registrirana u RS. U skladu sa odredbama člana 3. Zakona o porezu na dobit u RS‐u, porezni obaveznik je poslovna jedinica strane pravne osobe za odbit koju ostvari na teritoriju RS, a poreznu osnovicu utvrđuje sučeljavajući prihode i rashode koji se priznaju u skladu sa Zakonu o porezu na dobit u RS.
Vaša poslovna jedinica u RS‐u je potpuno samostalna u smislu utvrđivanja dobiti što znači da se u tom smislu i trebaju identificirati troškovi koji su nastali za svrhe obavljanja poslovanja te poslovne jedinice. U tom smislu račun za telekomunikacijske usluge poslovne jedinice je trebalo ispostaviti na poslovnu jedinicu, a ako se plaćanje vrši iz jednog mjesta potrebno bi bilo razgraničiti troškove prema mjestu nastanka. Isplata troška poslovne jedinice ne bi predstavljala isplatu koja podliježe obračunu poreza po odbitku jer se ne radi o usluzi koja je izvršena rezidentu Federacije.
Smatramo da se u konkretnom slučaju ne radi o isplati koja podliježe obračunu poreza po odbitku u skladu sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit, koji se primjenjuje u Federaciji, već da se na ove isplate primjenjuju odredba Zakona o porezu na dobit iz RS.
See lessNa isplate nerezidentima iz RS i DB (ne) treba obračunati porez po odbitku
Orfis
U skladu sa sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, br. 97/07), isplatitelj naknade za uslugu istraživanja tržišta, koju mu je izvršio nerezident, dužan je obračunati i uplatiti porez po odbitku kod isplate takve vrste naknade. Osnovica za obračun poreza po odbitku je bruRead more
U skladu sa sa odredbama člana 41. Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, br. 97/07), isplatitelj naknade za uslugu istraživanja tržišta, koju mu je izvršio nerezident, dužan je obračunati i uplatiti porez po odbitku kod isplate takve vrste naknade. Osnovica za obračun poreza po odbitku je bruto iznos koji se isplaćuje nerezidentu. Bruto iznos predstavlja naknadu koju ukupna vrijednost naknade izražene na računu izvršitelja usluge‐ nerezidenta u koju nije uključen PDV, ako je isti iskazan na računu, kao što je to navedeno u ovom primjeru.
Prema definiciji iz člana 4. Zakona o porezu na dobit, nerezident, u smislu ovog zakona, je pravna osoba čije je sjedište izvan teritorija Federacije, a koji obavlja djelatnost u Federaciji. Obaveza obračuna poreza po odbitku se odnosi samo na nerezidente koji djelatnost obavljaju povremeno ne preko poslovne jedinice. Pravna osoba čije je sjedište u RS‐u a koja je izvršila povremene usluge rezidentima Federacije također ima tretman nerezidenta pa bi u skladu sa odredbama člana 41. trebalo izvršiti obračun poreza po odbitku.
Međutim, za potpunu primjenu odredaba člana 41. treba uzeti u obzir iz koje zemlje dolazi rezident koji je izvršio povremenu uslugu, odnosno treba provjeriti je li s zemljom iz koje dolazi nerezident zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanje. No, kako s Republikom Srpskoj nije, niti može biti, zaključen ugovor takve vrste ostaje da se, u rješenju ovog pitanja oslonimo isključivo na Zakon. Obzirom da Zakon nije propisao poseban tretman nerezidenata iz RS‐a u odnosu na ostale nerezidente, izuzetak člana 34. gdje su poslovnice iz RS‐a i DB oslobođene od plaćanja poreza na dobit, moglo bi se zaključiti da u konkretnom slučaju postoji obaveza obračuna poreza po odbitku za isplate temeljem obavljenih usluga netrezidentu u RS.
Međutim, neformalno stajalište Federalnog ministarstva financija, koje bi trebalo biti potvrđeno u Pravilniku o primjeni zakona o porezu na dobit, je takvo da se u slučaju isplate naknada za usluge koje su izvršili nerezidenti iz RS i DB ne bi trebao obračunavati porez po odbitku.
Može li provedbeni propis (pravilnik) imati višu snagu od Zakona? Dosadašnja praksa to potvrđuje pa bi i to trebali uzeti u obzir kod rješenja ovog pitanja.
See lessVrijeme evidentiranja obaveza
Orfis
Ukoliko se zaista radi o naknadama, tj. obavezama koje se odnose na 2011. godinu i koje su trebale biti isplaćene u toj godini, njih ste svakako trebali obračunati i knjižiti kao obaveze za tu godinu. Ovo stoga što, po MRS/MSFI, i rashodi i obaveze trebaju biti evidentirani u onom obračunskom periodRead more
Ukoliko se zaista radi o naknadama, tj. obavezama koje se odnose na 2011. godinu i koje su trebale
See lessbiti isplaćene u toj godini, njih ste svakako trebali obračunati i knjižiti kao obaveze za tu godinu. Ovo stoga što, po MRS/MSFI, i rashodi i obaveze trebaju biti evidentirani u onom obračunskom periodu u kojem su ti rashodi i te obaveze zaista nastale, neovisno od perioda u kome su plaćene ili namjeravaju biti plaćene. Samo na taj način će i rashodi i obaveze za svaki obračunski period biti iskazane istinito i fer, tj. u skladu sa MRS/MSFI. Međutim, obaveza uplate poreza na dohodak i doprinosa po osnovu ovih isplata nastupa tek u momentu isplata tih naknada.
Dokapitalizacija na temelju dodatnih ulaganja po ugovoru o privatizaciji
Orfis
Tretman dodatnih ulaganja na koje se obavezao kupac po ugovoru o kupoprodaji državnog kapitala zavisi od načina na koje je to precizirano samim ugovorom sa nadležnom agencijom za privatizaciju. Ukoliko iz ugovora proizilazi da je kupac, pored cijene koju je neposredno platio za dio kapitala (vlasničRead more
Tretman dodatnih ulaganja na koje se obavezao kupac po ugovoru o kupoprodaji državnog kapitala zavisi od načina na koje je to precizirano samim ugovorom sa nadležnom agencijom za privatizaciju.
See lessUkoliko iz ugovora proizilazi da je kupac, pored cijene koju je neposredno platio za dio kapitala (vlasnički udio u kupljenoj firmi), dužan dodatno investirati određen iznos, onda to, praktično, znači da prodajna cijena kupljenog udjela u kapitalu dotičnog preduzeća nije samo plaćeni iznos po ugovoru, nego ta cijena obuhvaća i onaj iznos koji treba dodatno investirati. Iz tog razloga, koliko je nama poznato, to dodatno investiranje na koje se kupac obavezao ugovorom sa agencijom za privatizaciju, najčešće, ne povećava udio kupca u ukupnom kapitalu dotičnog privatiziranog preduzeća, te u tom slučaju dodatne investicije iz ovakvog ugovora imaju tretman nenominalnog kapitala, koji kod dotičnog preduzeća treba knjižiti u korist ostalih rezervi (Duguje – uplaćeni novac, unesena oprema, zalihe ili druga sredstva / Potražuju – ostale rezerve na kontu 322), a kod ulagača (ako je i on preduzeće): D – ulaganje (060 ili 061) / P data novčana sredstva, oprema i dr.
Ukoliko bi, pak, u ugovoru sa agencijom bilo precizirano (ili ukoliko bi se agencija s tim izričito saglasila) da dodatno investiranje povećava udio kupca u ukupnom kapitalu preduzeća koje je privatizirano, u tom slučaju bi se takva ulaganja knjižila u korist osnovnog kapitala kupljenog preduzeća, odnosno to bi se tada smatralo povećanjem osnovnog kapitala – dokapitalizacijom kupljenog preduzeća.
Nekretnina čiji je suvlasnik i fizičko lice
Orfis
Reklasifikacija sa nekretnine namijenjene za prodaju nekretnina u vlastitoj upotrebi zahtijeva da se vrijednost takve nekretnine evidentira u skladu sa tačkom 27. MSFI 5, po vrijednosti nižoj od: - njene knjigovodstvene vrijednosti prije nego što je ta nekretnina bila klasificirana kao sredstvo namiRead more
Reklasifikacija sa nekretnine namijenjene za prodaju nekretnina u vlastitoj upotrebi zahtijeva da se vrijednost takve nekretnine evidentira u skladu sa tačkom 27. MSFI 5, po vrijednosti nižoj od:
See less– njene knjigovodstvene vrijednosti prije nego što je ta nekretnina bila klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji, prilagođena za smanjenje vrijednosti, amortizaciju ili revalorizaciju koja bi bila priznata da nije bila klasificirana kao sredstvo namijenjeno prodaji; ili
– njene nadoknadive vrijednosti u trenutku naknadne odluke da se ne prodaje.
Kada je riječ o poreznom tretmanu ulaganja u ovu nekretninu i priznavanja prava na odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da se se radi o poslovnoj namjeni, bez razlike da li je u pitanju osnovna ili dopunska djelatnost i nevezano za pravo vlasništva na nekretninama (da li je vlasnik pravno ili fizičko lice, ili se radi o suvlasništvu pravnog i fizičkog lica), bitno je da se radi o nekretnini koja se koristi u poslovne i oporezive svrhe privrednog društva čime je ispunjen uslov da se PDV po fakturama dobavljača za ulaganje u renoviranje takve nekretnine prizna kao odbitni, ali samo u onom obimu (srazmjeru) u kome se dotični objekat koristi u vaše poslovne svrhe.
Također, navedeni objekat se treba voditi u vašem knjigovodstvu samo u dijelu kojeg vi koristite, koji dio se treba i amortizovati kod vas.
Kada se može “realizovati” revalorizaciona rezerva zemljišta?
Orfis
Prema MRS 16 - Nekretnine, postrojenja i oprema, tač. 41 - 42, revalorizacijske rezerve se prenose u akumuliranu dobit kada se sredstvo povuče iz upotrebe ili isknjiži, odnosno u momentu potpune amortizacije dotičnog stalnog sredstva. Druga mogućnost je postepeni prenos revalorizacijskih rezervi, suRead more
Prema MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema, tač. 41 – 42, revalorizacijske rezerve se prenose u akumuliranu dobit kada se sredstvo povuče iz upotrebe ili isknjiži, odnosno u momentu potpune amortizacije dotičnog stalnog sredstva.
See lessDruga mogućnost je postepeni prenos revalorizacijskih rezervi, sukcesivno sa obračunom amortizacije, a u visini amortizacije koja se odnosi na onaj dio vrijednosti sredstva koji je uvećan revalorizacijom. MRS 16, dakle, prenos revalorizacijskih rezervi u akumuliranu dobit vezuje ili za obračun amortizacije ili za isknjižavanje (otuđenje) sredstva. S obzirom na to da se zemljište ne amortizuje, proizlazi da se revalorizacione rezerve iz osnova revalorizacije zemljišta prenose u akumuliranu dobit tek po otuđenju, odnosno isknjižavanju zemljišta, u visini stvarno realiziranih revalorizacionih rezervi tog zemljišta u momentu njegovog otuđenja. Naime, sâma okolnost da se zemljište ne amortizuje automatski eliminiše mogućnost sukcesivnog prenosa koji bi bio vezan za amortizaciju.
Slijedi da bi tek za onu godinu u kojoj dođe do otuđenja, odnosno isknjižavanja ranije revalorizovanog
zemljišta, bila iskazala i kapitalna dobit u poreznom bilansu za tu godinu, u visini stvarno realizovanih revalorizacionih rezervi pri otuđenju tog zemljišta.
Nakon realizacije revalorizacijskih rezervi i njihovog prenosa u akumuliranu dobit, one se (kao i ukupna akumulirana dobit općenito) mogu koristiti za bilo koje namjene za koje se i, inače, može koristiti akumulirana dobit, pa i za pokriće gubitka. Napominjemo da MRS 16 obavezuje da se kontinuirano, a najmanje na dan bilansa (tj. najmanje jednom godišnje) vrši ponovna procjena i preispitivanje fer vrijednosti, te da se u skladu sa tim vrše korekcije revalorizacionih rezervi naviše ili naniže.
Knjiženje obaveza za plaće radnika na “čekanju”
Orfis
U ovom slučaju se radi o tekućoj obavezi za plaće i tekućim troškovima, za konkretno (protekle) mjesece, a ne o rezervisanjima za neke buduće događaje koji bi se evidentirali kao rezervisanje u okviru konta 098. Naime, eventualna rezervisanja za primanja zaposlenih koja se vrše u skladu sa MRS-om 19Read more
U ovom slučaju se radi o tekućoj obavezi za plaće i tekućim troškovima, za konkretno (protekle) mjesece, a ne o rezervisanjima za neke buduće događaje koji bi se evidentirali kao rezervisanje u okviru konta 098. Naime, eventualna rezervisanja za primanja zaposlenih koja se vrše u skladu sa MRS-om 19 odnose se na neke druge kategorije primanja (npr. otpremnine, jubilarne nagrade i sl), a ne i za plaće, jer plaće uvijek predstavljaju rashode tekućeg perioda, tj. onog perioda na koji se te plaće odnose.
See lessDodatno napominjemo da važeći Zakon o radu ne poznaje kategoriju “čekanja” u smislu kako je to navedeno u upitu, već samo privremenog prekida rada (član 72. stav 3.), do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, u kom slučaju zaposlenik ima pravo na naknadu plaće i za to vrijeme, kada nije radio.
Jedini slučaj u kojem poslodavac nema obavezu za isplate plaće jeste kada se radi o neplaćenom odsustvu radnika, što treba biti posebno regulisano na način da se npr. u ugovoru o radu sa radnicima predvidi mogućnost da se za vrijeme smanjenog obima posla nalaze na neplaćenom odsustvu. U tom slučaju bi postojala obaveza poslodavca da za te radnike obračunava i uplaćuje samo doprinose, po principu “mjesec za mjesec”, a ne bi bilo obaveze za porez na dohodak (jer se plaća i ne isplaćuje). Međutim, to nije vaš slučaj, jer su troškovi i obaveze za plaće kod vas već evidentirani.
S obzirom na to da u periodu “čekanja” radnicima ne isplaćujete plaće, obaveze za porez na dohodak nema, ali ste, s obzirom na to da radnici nisu odjavljeni, već je nastavljen kontinuitet radnog odnosa, doprinose dužni obračunavati i plaćati na osnovicu koja je propisana kao minimalna osnovica za obračun doprinosa (minimalna bruto satnica 2,97 x ukupan broj radnih sati u svakom mjesecu).
Potraživanja za utrošenu vodu koja se nisu mogla naplatiti ni sudskim putem
Orfis
Ukoliko postoji zvanični dokument od suda da su potraživanja stvarno zastarjela, što podrazumijeva da se ona nikako ne mogu naplatiti i da predstavljaju nenaplativa potraživanja (a ne “sumnjiva” za koja postoji određena izvjesnost naplate, niti “sporna” za čiju naplatu je pokrenut sudski postupak),Read more
Ukoliko postoji zvanični dokument od suda da su potraživanja stvarno zastarjela, što podrazumijeva da se ona nikako ne mogu naplatiti i da predstavljaju nenaplativa potraživanja (a ne “sumnjiva” za koja postoji određena izvjesnost naplate, niti “sporna” za čiju naplatu je pokrenut sudski postupak), tada se ona moraju otpisati i isknjižiti.
See less“Preknjižavanje” tih potraživanja (na konto sumnjivih i spornih potraživanja) je trebalo izvršiti još onda kada su ona postala “sumnjiva” (tj. sa neizvjesnom naplatom), odnosno “sporna” (kada su utužena). U momentu kada potraživanja iz bilo kojih razloga postanu nenaplativa, donosi se odluka o njihovom otpisu i ta potraživanja se sa konta sumnjivih i spornih (odnosno sa bilo kojeg konta na kome se u tom trenutku nalaze) preknjižavaju na teret rashoda (konto 578).
Revizor je u svom izvještaju mogao tretirati i problem takvih potraživanja, ali to nije nužno moralo imati za posljedicu da nađe mjesto u revizorskom nalazu, što zavisi od toga da li je u pitanju značajan uticaj na finansijski rezultat ili ne.
Pitanje spornih potraživanja izričito ne tretira nijedan računovodstveni standard, dok njihov porezni
aspekt tretira Zakon o porezu na dobit. Međutim, kategorija potraživanja je (u okviru ukupnih sredstava pravnog lica) tretirana Okvirom za sastavljanje i prezentiranje finansijskih izvještaja, u kome se navodi da se svako sredstvo (pa i potraživanje) priznaje u bilansu stanja kada je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati u pravno lice i kad sredstvo ima cijenu ili vrijednost koja se može pouzdano izmjeriti. U skladu s tim, sredstvo se prestaje priznavati kad prestane biti vjerovatno da će doći do tih ekonomskih koristi, što znači da i potraživanja, za koja vjerovatnoća naplate prestane, treba isknjižiti (otpisati) na teret rashoda.
Za isknjižavanje nenaplativih potraživanja preduzeće za distibuciju vode ne treba čekati na inicijativu ili zahtjev kupca, nego to vrši odmah čim nastupi nemogućnost naplate.