Prema Zakonu o udruženjima i fondacijama (“Službene novine Federacije BiH”, broj 45/02), udruženje je dužno voditi poslovne knjige i sastavljati finansijske izvještaje, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Upisom u registar udruženje stiče status pravnog lica, što znači da udruženje po pitanju računovodstva ima sve obaveze kao i druga pravna lica. Po pitanju vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja finansijskih izvještaja, to znači da je i svako udruženje dužno primjenjivati odredbe Zakona o računovodstvu i reviziji u FbiH.

Da. Firma B (kao matično pravno lice za firmu C) je obveznik izrade i predaje konsolidovanih finansijskih izvještaja za grupu koju čine firme B i C, u skladu sa čl. 42. i 43. Zakona o računovodstvu i reviziji Federacije BiH.
Ranije (prije prodaje udjela od firme A), firma B, kao međumatica, nije bila obveznik pripreme i prezentiranja svojih konsolidiranih finansijskih izvještaja, s obzirom na to da je i ona sama imala status zavisnog pravnog lica, te je njegovo matično pravno lice (inofirma A) bilo to koje je radilo konsolidovane izvještaje.

Austrija ne spada u grupu zemalja s kojima je Bosna i Hercegovina ratificirala ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Stoga će se u ovom slučaju primjenjivati odredbe Zakona o porezu na dobit («Sl. novine FBiH», br. 97/07), konkretnije odredbe člana 41. zakona. Navedenom zakonskom odredbom je regulirana obaveza obračuna i uplate poreza po odbitku kod isplate naknada po osnovi kamata koje je izvršio rezident Federacije BiH nerezidentu. Stopa poreza po odbitku je 10% i primjenjuje se na osnovicu koja predstavlja bruto iznos koji isplaćuje rezident FBiH nerezidentu, a obaveznik obračuna i uplate poreza po odbitku je isplatitelj naknade (rezident). Ova obaveza nastaje kod isplate prihoda i svako nepoštivanje roka obračuna i uplate povlači sa sobom sankcije propisane za neblagovremeno plaćanje poreza.

Izvještaj porezne uprave o obračunanom i uplaćenom porezu po odbitku je «drugi dio priče» koji ne može biti ni ispunjen sve dok mjerodavni ne propišu i objave obrazac na kojem bi se takav izvještaj dostavio. Smatramo da bi bilo pogrešno odgađati obračun i uplatu poreza po odbitku do trenutka kada će se potrebni obrasci objaviti.

Nažalost, u trenutku pisanja ovoga teksta (još) nije objavljen Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dobit, tako da ne možemo dati odgovor na dio pitanja koji se odnosi na formu dokumenata koju treba osigurati nerezident i rezident da bi ostvario svoje pravo odnosno izvršio svoju obavezu.

Obaveza podnošenja izvješća o obračunanom i plaćenom porezu po odbitku je propisana odredbom člana 41. tačka 2. Zakona o porezu na dobit („Sl. novine FBiH“, br. 97/07 i 14/08) i to na način da se izvješće podnosi Poreznoj upravi u roku od deset dana od dana isplate prihoda. Obzirom da je Zakon o porezu na dobit stupio na snagu 1. januara 2008. godine ova obaveza bi se trebala ispunjavati od početka primjene zakona. Međutim, nedostatak provedbenog propisa –Pravilnika, koji bi propisao način podnošenja i formu prijave poreza po odbitku je ovu obavezu stavio pod znak pitanja sve do 19. juna kada je na snagu stupio i Pravilnik o primjeni zakona o porezu na dobit («Sl. novine FBiH» br. 36/08). Naime, odredbama člana 31. tačka 2. Pravilnika je propisano da se odbijeni i plaćeni porez po odbitku prijavljuje na obrascu P‐OD i u tački 3. istog članka da se podnosi jednom mjesečno, do desetog u narednom mjesecu.

Različit tretman u Zakonu, koji obavezu dostavljanja izvješća propisuje u roku deset dana od dana isplate u odnosu na Pravilnik koji tu obavezu propisuje jednom mjesečno, do desetog u mjesecu, otvorio je dvojbu po pitanju: primijeniti Zakon ili Pravilnik ?

Za sve legaliste i svaku pravnu državu ne bi trebalo biti dvojbe – treba primijeniti Zakon. Međutim, kako stara praksa potvrđuje na ovim prostorima je važniji Pravilnik pa će mjerodavna tijela (FMF i PU) vjerojatno insistirati na primjeni Pravilnika (što u konačnici ide u prilog i obaveznicima), uz obrazloženje da je Pravilnik provedbeni propis koji treba objasniti način podnošenja prijave poreza po odbitku kao i formu obrasca.

No, u konkretnom pitanju nije bila istaknuta dvojba ove vrste već upit u smislu: treba li podnositi prijavu poreza po odbitku ako po isplati nije obračunan porez po odbitku temeljem primjene međunarodnog ugovora?

Navedenu dvojbu riješila je odredba člana 33. tačka 1. Pravilnika u kojoj je navedeno da:

„U slučaju primjene međudržavnih ugovora (sporazuma i konvencija) koji propisuju nižu stopu od stope propisane u čl. 30. i 40. Zakona ili neplaćanje poreza po odbitku u BiH, isplatitelj je uz prijavu o obračunanom i isplatenom porezu po odbitku …“.

Iz navedene odredbe člana 33. Pravilnika se može nedvojbeno zaključiti da se obaveza podnošenja prijave poreza po odbitku odnosi i na slučajeve kada se temeljem ugovora ne treba obračunati i plaćiti porez po odbitku. Ovu konstataciju potvrđuje i forma obrasca – Prijava/potvrda o obračunanom i plaćenom porezu po odbitku i/ili primjeni ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, iz koje se može zaključiti da se ona podnosi i u slučaju primjene međunarodnih.

Otpis bilo kojih potraživanja, uključujući i potraživanja iz inostranstva, a čija je naplata iz bilo kojeg razloga postala neizvjesna, predstavlja izričitu i kontinuiranu obavezu koja proizlazi iz Okvira za pri- premu i prezentaciju finansijskih izvještaja i MRS-a 18– Prihodi. Naime, u takvim slučajevima se radi o potra- živanjima za koje više ne postoji dovoljan stepen vje- rovatnoće da će biti naplaćena (tj. o sredstvima za koja više nije dovoljno izvjesno da će ekonomske koristi od njih zaista i priticati u pravno lice). U skladu sa tim računovodstvenim principom, preduzeće kontinuirano, a najmanje na datum bilansa, treba da procjenjuje izvjesnost naplate svih svojih potraživanja, te da ih ili u cjelini ili djelimično otpisuje u onim periodima, u onoj dinamici i u onoj mjeri u kojoj procijeni da je njihova naplativost dovedena u pitanje.
Pritom, MRS/MSFI ne određuju detaljnije niti po- sebne uslove ni rokove za ispravku vrijednosti ili otpis potraživanja, nego se ostavlja da to svako preduzeće uredi u svojim računovodstvenim politikama, na bazi svoje najbolje moguće procjene, stvarnih okolnosti, re- alnih očekivanja i sl. Suština je u tome da se i stanje potraživanja i finansijski rezultat trebaju iskazivati fer i istinito, iz čega slijedi da ona potraživanja za koja je stepen izvjesnosti naplate nezadovoljavajuće izvjestan treba otpisati na teret rashoda, odnosno finansijskog rezultata tog perioda.
U skladu s tim, pošto vi procjenjujete da potraživa- nja od inofirme koja potiču iz 2010. godine nećete moći naplatiti iz navedenih razloga (inofirma od koje se po- tražuje je “propala” i više ne radi), takva potraživanja ne samo da možete nego i trebate otpisati na teret ras- hoda, a odluku o tome donosi vaš menadžment.
U smislu propisa o porezu na dobit (član 14. Za- kona i član 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit), rashodi iz osnova otpisa sumnjivih i spornih potraživanja predstavljaju porezno priznate rashode po poreznom bilansu ukoliko je ispunjen bar jedan od sljedećih uslova ili ukoliko je preduzeta bar jedna od sljedećih radnji:
– potraživanja koja nisu naplaćena u roku 12 mjeseci od datuma dospijeća, ili
– obveznik je utužio takvo potraživanje ili podnio za- htjev za izvršenje nadležnom sudu, ili
– ako je pokrenut postupak prinudne naplate, ili
– su ta potraživanja prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom, ili
– ako je postignut sporazum sa dužnikom u postupku stečaja ili likvidacije.
Ovo je potvrđeno i kroz mišljenja, odnosno odgovore koje je po tom pitanju, u više navrata, davalo Fede ralno ministarstvo finansija. U slučaju iz ovog upita se radi o potraživanjima koja potiču iz 2010. godine, tj. o potraživanjima koja su “starija” od godinu dana, što znači da se otpis takvih potraživanja smatra porezno priznatim rashodom, bez ikakvih posljedica u smislu propisa o porezu na dobit. Takođe, prilikom otpisa tih potraživanja nema ni bilo kakvih obaveza iz osnova PDV-a, niti bilo kojih drugih poreznih propisa.