U skladu stavu 41. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršit će se na račun obaveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom, kojeg će donijeti minisRead more
U skladu stavu 41. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršit će se na račun obaveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom, kojeg će donijeti ministar. Isplatama u gotovom novcu, u smislu zakona, smatra se neposredna predaja gotovog novca (novčanica i kovanica), isplata čekom, isplata na štednu knjižicu građana i sve druge isplate izvršene neposredno odnosno mimo žiro računa poreznih obaveznika otvorenih kod ovlaštenih organizacija za poslove platnog prometa.
Osnovni provedbeni podzakonski akt je Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08). U stavu 71. stav 1. prethodno navedenog Pravilnika propisano je da su organi državne vlasti, sudske vlasti i uprave, te drugi državni organi i službe jedinica lokalne samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici ‐ pravne i fizičke osobe poslodavci i isplatitelji prihoda dužni poreznim obaveznicima isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršiti na njihov žiro račun kod ovlaštene organizacije za platni promet. Izuzetci od navedenih odredbi definirani su u stavu 71. stav 2. Pravilnika koji propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga stava, poreznim obaveznicima mogu se isplatiti u gotovom novcu, između ostalog, prihodi koji se prema stavu 5. Zakona ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se prema stavu 6. Zakona, ne plaća porez na dohodak.
Član 5. u točki 11., između ostalog, definira da se dohotkom ne smatraju prihodi zaposlenika po osnovi naknada, potpora i/ili nagrada, isplaćeni od poslodavca za jedno porezno razdoblje, najviše do iznosa utvrđenog posebnim propisom (zakonom, odredbom, kolektivnim ugovorom i dr.). U prethodno navedenu vrstu prihoda pod točkom 11. može se ubrojiti i naknada za topli obrok zaposlenika, ali u visini do 2% od prosječne neto plaće u Federaciji prema zadnjem statističkom objavljenom podatku (neoporezivi dnevni iznos) (član 14. Pravilnika).
Temeljem iznesenog, mišljenja smo, da se i nakon stupanja Zakona o porezu na dohodak naknada za topli obrok zaposlenika može isplatiti gotovinski putem blagajne, naravno ako naknada za topli obrok zaposlenika ne prelazi propisani neoporezivi iznos. Kad bi naknada za topli obrok bila viša od porezno najviše dopuštene (2% od prosječne neto plaće u Federaciji), tada bi tu razliku trebalo uključiti u plaću zaposlenika, te u skladu zakonskim odredbama oporezivati obaveznim doprinosima i porezom na dohodak. Problem koji bi se u ovom slučaju mogao pojaviti jest u tome da je gotovinski isplaćena naknada koja se može isplatiti u gotovini, ali u iznosu višem od propisanog, odnosno:
– Koje su posljedice ako poslodavac isplati iznos toplog obroka gotovinski u iznosu većem od propisanog?
Smatramo da se u konkretnom slučaju radi o poreznom prekršaju u smislu nepoštivanja odredbe stava 41. Zakona o porezu na dohodak. Međutim, u Zakonu o porezu na dohodak nisu izrijekom propisane sankcije za nepoštivanje pojedinih odredaba Zakona, već se isti poziva na kazne propisane odredbama stava 80.‐94. Zakona o poreznoj upravi, pa će se u određivanju kazne trebati rukovoditi navedenim odredbama.
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 54/05 i 62/08) regulisano je pravo zaposlenika na minuli rad. Tako je stavom 13. utvrđeno da se zaposleniku plaća povećava za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanjRead more
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 54/05 i 62/08) regulisano je pravo zaposlenika na minuli rad. Tako je stavom 13. utvrđeno da se zaposleniku plaća povećava za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.
Pod radnim stažem podrazumijeva se i radni staž proveden kod poslodavca u slučaju statusne promjene poslodavca.
Kada se radi o radnom stažu ostvarenom u republikama bivše SFRJ, za te godine radnog staža nemate pravo na povećanje plaće po osnovi minulog rada, a za to razdoblje možete ostvariti dio mirovine iz Srbije, u skladu Sporazumu o socijalnom osiguranju sklopljenim između SFRJ i Bosne i Hercegovine.
Pravo na topli obrok zaposlenika je propisano stavom 17. Općeg kolektivnog ugovora na način da je poslodavac dužan osigurati topli obrok zaposleniku, a kad to ne osigura zaposleniku se osigurava naknada u iznosu od 20% prosječne neto plaće u FBiH. Znači, pravo na topli obrok je regulisano navedenimRead more
Pravo na topli obrok zaposlenika je propisano stavom 17. Općeg kolektivnog ugovora na način da je poslodavac dužan osigurati topli obrok zaposleniku, a kad to ne osigura zaposleniku se osigurava naknada u iznosu od 20% prosječne neto plaće u FBiH. Znači, pravo na topli obrok je regulisano navedenim Ugovorom, a kako je on obavezujući za sva privredna društva bez obzira na vlasničku strukturu kapitala onda bi se ovo pravo moglo vezati za sve zaposlenike.
Opći kolektivni ugovor propisuje da se topli obrok isplaćuje mjesečno, međutim tu obavezu, kao i obavezu plaće, društva ne mogu uvijek poštovati, pa se pojavljuju situacije da se topli obrok isplaćuje u manjim iznosima od obaveznih ili se ne isplaćuje svaki mjesec već se isplaćuje u trenutku kada se osiguraju sredstva za njegovu isplatu.
Naknada toplog obroka je propisana obaveza poslodavca i pravo zaposlenika koje je u odgovarajućem iznosu, pa na taj način poslodavac i postupa kod vođenja evidencija, odnosno on evidentira obavezu prema zaposleniku u utvrđenom iznosu i to za svaki mjesec posebno. Kada će on izmiriti tu obavezu pitanje je koje ne rješava propis već mogućnosti poslodavca. Sa stajališta poreza na dohodak, naknade toplog obroka se moraju promatrati na način da se one ne smatraju dohotkom do visine iznosa koji je propisan kao porezno dopustiv i da trenutak isplate ne može određivati njihov porezni tretman.
U kontekstu postavljenog pitanja, smatramo da se isplate naknade toplog obroka iz ranijih razdoblja koje su izvršene u 2009. godini ne smatraju dohotkom koji se oporezuje bez obzira kada i na koji način će biti isplaćen.
Odgovor na ovo pitanje zahtjeva analizu zakonskih propisa iz oblasti radnog prava, ali zakonskih propisa iz oblasti oporezivanja dohotka. U Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05), u stavu 23. regulisano je da zaposleniku pripada pravo na plaćene troškovRead more
Odgovor na ovo pitanje zahtjeva analizu zakonskih propisa iz oblasti radnog prava, ali zakonskih propisa iz oblasti oporezivanja dohotka. U Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05), u stavu 23. regulisano je da zaposleniku pripada pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnica), te da će se visina dnevnice i način plaćanja ostalih putnih troškova utvrditi kolektivnim ugovorima područja djelatnosti. Iz navedene odredbe dade se zaključiti da samo zaposlenici imaju pravo na dnevnice po osnovi službenog putovanja, a ne i osobe koje ostvaruju neku vrstu suradnje s preduzećem (temeljem ugovora o djelu, autorskom djelu, članstava u nadzornim i upravnim odborima i dr.).
Nadalje, u Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08), u stavu 14. se propisuje da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju ulaze i dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, prema Odluci o visini dnevnica za službeno putovanje za proračunske korisnike u Federaciji BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 50/07 i 10/08), s tim da se dnevnice u zemlji umanjuju za 30% u slučaju kada je osigurana besplatna ishrana, u skladu odredbi o naknadama troškova za službena putovanja (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 75/04, 43/07 i 3/08). Dakle, s aspekta poreza na dohodak pravo na neoporezivi iznos dnevnica pripada isključivo zaposlenicima temeljem radnog odnosa (nesamostalne djelatnosti), ne i osobama koje ostvaruju dohodak po osnovi drugih samostalnih djelatnosti iz stava 12. stav 4. Zakona (ugovori o djelu, članstva u nadzornim i upravnim odborima i dr.).
Ako se fizičkim osobama koje ostvaruju dohodak po prethodno navedenom osnovi, isplaćuju dnevnice tada su iste u potpunosti oporezive i treba ih uključiti u ukupan iznos naknade (usluge) tih fizičkih osoba, te oporezivati pripadajućim doprinosima i porezom na dohodak na način propisan zakonskim odredbama. U tom se slučaju takvi (oporezovani) iznosi ne bi mogli isplaćivati gotovinski, već na žiroračun fizičke osobe – pružatelja usluge.
Otpremnine kao ekonomski pojam na razini preduzeća imaju, između ostalog, svoj radno‐pravni i porezni aspekt. Naime u Zakonu o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) u stavu 100. je propisano da zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem posloRead more
Otpremnine kao ekonomski pojam na razini preduzeća imaju, između ostalog, svoj radno‐pravni i porezni aspekt. Naime u Zakonu o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) u stavu 100. je propisano da zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u ovisnosti od dužine prethodnog neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Visina otpremnine utvrđuje se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, s tim da se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Način, uslovi i rokovi isplate otpremnine, utvrđuju se pisanim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
Porezni aspekt isplate otpremnine prilikom raskida ugovora o radu definiran je i propisan između ostalog i u propisima o oporezivanju dohotka. Konkretno, u stavu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08) propisano je da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju ubraja, između ostalog i otpremnina koja se isplaćuje kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška, najmanje u visini jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Dakle bitni preduslovi koje treba ispuniti da bi se otpremnina tretirala kao neoporeziva su da se radi o zaposleniku (nesamostalna djelatnost) s kojim se prekida radni odnos zbog tehnoloških razloga, odnosno da je raskid ugovora o radu posljedica tehnološkog viška.
Iz dostupnih, a nama dostavljenih podataka, koji idu u prilog činjenici da prekid radnog odnosa nije posljedica tehnološkog viška, već se radi o sporazumnom raskidu ugovora, mišljenja smo da se isplata otpremnine ne može tretirati kao neoporeziva kategorija u konkretnom slučaju, te da mora proći postupak oporezivanja. Budući da se radi o zaposleniku s kojim se raskida radni odnos, mišljenja smo da poslodavac ima obavezu obračunati sva davanja koja je obračunavao i kod prethodnih isplata tom zaposleniku, odnosno pune doprinose i porez na dohodak u skladu poreznim zakonskim propisima.
U skladu stavu 72. Zakona o radu („Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom županija, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad,Read more
U skladu stavu 72. Zakona o radu („Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom županija, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad, porodiljski dopust, plaćeni dopust i sl.). Nadalje, u Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05) propisano je da zaposlenik ima pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 50% prosječne neto plaće svih zaposlenih ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod uslovom da privredni subjekt – poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio s gubitkom.
I u odredbi o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće („Sl. novine FBiH“, br. 34/04, 56/04. 68/05, 33/06 i 75/07) definira se da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od najmanje 70% njegove plaće utvrđene rješenjem o plaći, odnosno najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja rješenja o regresu, ako je to za državnog službenika, odnosno namještenika povoljnije (analogno se odredbe ove odredbe mogu primijeniti i na privatni sektor).
Kada se govori o neoporezivom iznosu koji se isplaćuje na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora zaposlenika onda je tu mjerodavan Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), odnosno Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08).
Tačnije, u stavu 14. stavku 1. točki 2. navedenog Pravilnika se propisuje da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju, ubraja između ostalog i regres za godišnji odmor u visini prosječne neto plaće u Federaciji u zadnja tri mjeseca prije isplate ili u visini 70% plaće zaposlenika utvrđene rješenjem o plaći, isplaćene u zadnja tri mjeseca.
Temeljem navedenog, mišljenja smo da preduzeće ne mora primijeniti istovjetan princip kod utvrđivanja neoporezivog iznosa regresa za korištenje godišnjeg odmora za sve zaposlenike u preduzeću. Preduzeću se kroz zakonske odredbe iz oblasti radnog prava i oporezivanja dohotka ostavlja mogućnost da u ovisnosti koja je opcija ili princip (70% od prosječne isplaćene tromjesečne plaće ili prosječna tromjesečna plaća u Federaciji BiH) povoljnija za zaposlenika kod utvrđivanja neoporezivog iznosa regresa, tu opciju odnosno princip i primijeni za svakog pojedinog zaposlenika ili grupu zaposlenika u preduzeću.
U skladu odredbama stava 23. Općeg kolektivnog ugovora zaposlenik ima pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnice). Znači da su dnevnice rezervirane samo za osobe koje su u radnom odnosu. U konkretnom slučaju radi se o osobama koje nisu u radnom odnosu, a obavljaju neku djelatnoRead more
U skladu odredbama stava 23. Općeg kolektivnog ugovora zaposlenik ima pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnice). Znači da su dnevnice rezervirane samo za osobe koje su u radnom odnosu. U konkretnom slučaju radi se o osobama koje nisu u radnom odnosu, a obavljaju neku djelatnost za društvo ili konkretnije udrugu. Ako je to internim pravilnikom udruge regulisano takve osobe mogu ostvariti naknadu za poslove koje obave za udrugu, uključujući i naknadu za troškove korištenja vlastitog vozila u službene svrhe. Međutim, takva naknada ima karakter dohotka od obavljanja drugih samostalne djelatnosti, pa će isplatitelj naknade biti u obavezi obračunati doprinose – po stopi 4% na ime zdravstvenog osiguranja (na teret osiguranika) i 6% za mirovinsko osiguranje (na teret isplatitelja), na osnovicu koju čini bruto naknada. Pored navedenih doprinosa isplatitelj je dužan obračunati i uplatiti porez na dohodak po stopi 10% na osnovicu koju čini bruto naknada umanjena za doprinose na ime zdravstvenog osiguranja.
Pravo na otpremninu uslijed prekida ugovora o radu regulisano je odredbom stava 100. Zakona o radu. Prema navedenoj zakonskoj odredbi zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog radaRead more
Pravo na otpremninu uslijed prekida ugovora o radu regulisano je odredbom stava 100. Zakona o radu. Prema navedenoj zakonskoj odredbi zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako to nije posljedica nediscipline ili neispunjenja radnih obaveza, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine neprekidnog trajanja rada kod tog poslodavca. Visina otpremnine se utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ukoliko nije usvojen pravilnik o radu.
Način uslovi i rokovi isplate utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca. Znači, propisi iz radnog odnosa regulišu pravo na otpremninu uslijed prekida radnog odnosa. Porezni tretman isplate je regulisan poreznim propisima, a kako se radi o isplati naknade temeljem radnog odnosa onda će biti relevantne odredbe stava 10. Zakona o porezu na dohodak („Sl. Novine FBiH“, broj 10/08) i odredbe stava 14. Pravilnika o primjeni odredaba zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08 i 4/10). U skladu odredbi stava 10. stav 4. točka 6. Zakona prihodima od nesamostalne djelatnosti koji ne podliježu oporezivanju smatraju se i otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu, u skladu stavu 100. Zakona o radu i općem kolektivnom ugovoru. Visina iznosa otpremnine koja se može isplatiti zaposleniku bez obračuna poreza na dohodak je utvrđena u odredbi stava 14. točka h). prema navedenoj odredbi „otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu …, ne podliježu obavezi plaćanja poreza na dohodak ukoliko je isplaćena zaposleniku do iznosa koji čini 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca–isplatitelja otpremnine“.
U navedenim zakonskim propisima se izričito navodi pojam otpremnine u slučaju otkaza ugovora što znači da se neoporezivi iznos otpremnine može isplatiti isključivo u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca. Sporazum o prekidu radnog odnosa predstavlja volju obiju strana – poslodavca i zaposlenika, da prekinu ugovor o radu pa se takav način prestanka radnog odnosa ne bi mogao tretirati kao otkaz. Obzirom da Zakonom o porezu na dohodak nije propisana mogućnost isplate otpremnine u slučaju sporazumnog prekida radnog odnosa, smatramo da isplata takve naknade podliježe obvezi obračuna poreza na dohodak i obveznih doprinosa.
Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) regulisano je da se pripravnikom smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju. Kada se radi o zaposlenicima koji su u toku radnog odnosa stekli veći stupanj stručRead more
Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) regulisano je da se pripravnikom smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju.
Kada se radi o zaposlenicima koji su u toku radnog odnosa stekli veći stupanj stručne spreme, mišljenja smo da u skladu citiranoj zakonskoj odredbi, te osobe trebaju obaviti pripravnički staž i nakon polaganja pripravničkog ispita stiču uslove za obavljanje poslova za koje su stekli veći stupanj stručne spreme.
Kako se radi o javnoj ustanovi koja ima znanstveno‐istraživački karakter na zaposlene se primjenjuje Zakon o ustanovama („Službeni list RBiH“, br. 6/92 i 8/93), kojim je regulisano da zaposlenici svoja prava u ustanovi ostvaruju u skladu zakonu, kolektivnom ugovoru i pravilima ustanove. Kada se radiRead more
Kako se radi o javnoj ustanovi koja ima znanstveno‐istraživački karakter na zaposlene se primjenjuje Zakon o ustanovama („Službeni list RBiH“, br. 6/92 i 8/93), kojim je regulisano da zaposlenici svoja prava u ustanovi ostvaruju u skladu zakonu, kolektivnom ugovoru i pravilima ustanove.
Kada se radi o javnom konkursu odnosno obavezi raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos, Zakon o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) ne poznaje institut konkursa, što znači da od poslodavca ovisi hoće li provoditi postupak javnog konkursa ili ne.
Zakonom o radu zabranjen je svaki vid diskriminacije u smislu da se i jedna osoba koja traži zaposlenje ili koja se uposli ne može staviti u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća glede angažiranja, obrazovanja, promicanja, uslova i zahtijeva rada, otkazivanja ugovora o radu i drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.
Naknada za topli obrok zaposlenika koji ne prelazi propisani neoporezivi iznos, može se isplatiti gotovinski, putem blagajne
Revizija
U skladu stavu 41. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršit će se na račun obaveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom, kojeg će donijeti minisRead more
U skladu stavu 41. Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08) isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršit će se na račun obaveznika poreza otvoren kod ovlaštene organizacije za platni promet, a iznimno i u gotovom novcu što će se urediti podzakonskim aktom, kojeg će donijeti ministar. Isplatama u gotovom novcu, u smislu zakona, smatra se neposredna predaja gotovog novca (novčanica i kovanica), isplata čekom, isplata na štednu knjižicu građana i sve druge isplate izvršene neposredno odnosno mimo žiro računa poreznih obaveznika otvorenih kod ovlaštenih organizacija za poslove platnog prometa.
Osnovni provedbeni podzakonski akt je Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08). U stavu 71. stav 1. prethodno navedenog Pravilnika propisano je da su organi državne vlasti, sudske vlasti i uprave, te drugi državni organi i službe jedinica lokalne samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici ‐ pravne i fizičke osobe poslodavci i isplatitelji prihoda dužni poreznim obaveznicima isplate prihoda koji se smatraju dohotkom vršiti na njihov žiro račun kod ovlaštene organizacije za platni promet. Izuzetci od navedenih odredbi definirani su u stavu 71. stav 2. Pravilnika koji propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga stava, poreznim obaveznicima mogu se isplatiti u gotovom novcu, između ostalog, prihodi koji se prema stavu 5. Zakona ne smatraju dohotkom, te prihodi na koje se prema stavu 6. Zakona, ne plaća porez na dohodak.
Član 5. u točki 11., između ostalog, definira da se dohotkom ne smatraju prihodi zaposlenika po osnovi naknada, potpora i/ili nagrada, isplaćeni od poslodavca za jedno porezno razdoblje, najviše do iznosa utvrđenog posebnim propisom (zakonom, odredbom, kolektivnim ugovorom i dr.). U prethodno navedenu vrstu prihoda pod točkom 11. može se ubrojiti i naknada za topli obrok zaposlenika, ali u visini do 2% od prosječne neto plaće u Federaciji prema zadnjem statističkom objavljenom podatku (neoporezivi dnevni iznos) (član 14. Pravilnika).
Temeljem iznesenog, mišljenja smo, da se i nakon stupanja Zakona o porezu na dohodak naknada za topli obrok zaposlenika može isplatiti gotovinski putem blagajne, naravno ako naknada za topli obrok zaposlenika ne prelazi propisani neoporezivi iznos. Kad bi naknada za topli obrok bila viša od porezno najviše dopuštene (2% od prosječne neto plaće u Federaciji), tada bi tu razliku trebalo uključiti u plaću zaposlenika, te u skladu zakonskim odredbama oporezivati obaveznim doprinosima i porezom na dohodak. Problem koji bi se u ovom slučaju mogao pojaviti jest u tome da je gotovinski isplaćena naknada koja se može isplatiti u gotovini, ali u iznosu višem od propisanog, odnosno:
– Koje su posljedice ako poslodavac isplati iznos toplog obroka gotovinski u iznosu većem od propisanog?
Smatramo da se u konkretnom slučaju radi o poreznom prekršaju u smislu nepoštivanja odredbe stava 41. Zakona o porezu na dohodak. Međutim, u Zakonu o porezu na dohodak nisu izrijekom propisane sankcije za nepoštivanje pojedinih odredaba Zakona, već se isti poziva na kazne propisane odredbama stava 80.‐94. Zakona o poreznoj upravi, pa će se u određivanju kazne trebati rukovoditi navedenim odredbama.
See lessZaposlenik nema pravo na povećanje plaće po osnovu minulog rada za godine radnog staža ostvarenog u Republikama bivše SFRJ
Revizija
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 54/05 i 62/08) regulisano je pravo zaposlenika na minuli rad. Tako je stavom 13. utvrđeno da se zaposleniku plaća povećava za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanjRead more
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 54/05 i 62/08) regulisano je pravo zaposlenika na minuli rad. Tako je stavom 13. utvrđeno da se zaposleniku plaća povećava za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanje ne može biti veće od 20%.
See lessPod radnim stažem podrazumijeva se i radni staž proveden kod poslodavca u slučaju statusne promjene poslodavca.
Kada se radi o radnom stažu ostvarenom u republikama bivše SFRJ, za te godine radnog staža nemate pravo na povećanje plaće po osnovi minulog rada, a za to razdoblje možete ostvariti dio mirovine iz Srbije, u skladu Sporazumu o socijalnom osiguranju sklopljenim između SFRJ i Bosne i Hercegovine.
Topli obrok se može isplatiti i jednokratno za razdoblje dulje od mjesec dana
Revizija
Pravo na topli obrok zaposlenika je propisano stavom 17. Općeg kolektivnog ugovora na način da je poslodavac dužan osigurati topli obrok zaposleniku, a kad to ne osigura zaposleniku se osigurava naknada u iznosu od 20% prosječne neto plaće u FBiH. Znači, pravo na topli obrok je regulisano navedenimRead more
Pravo na topli obrok zaposlenika je propisano stavom 17. Općeg kolektivnog ugovora na način da je poslodavac dužan osigurati topli obrok zaposleniku, a kad to ne osigura zaposleniku se osigurava naknada u iznosu od 20% prosječne neto plaće u FBiH. Znači, pravo na topli obrok je regulisano navedenim Ugovorom, a kako je on obavezujući za sva privredna društva bez obzira na vlasničku strukturu kapitala onda bi se ovo pravo moglo vezati za sve zaposlenike.
Opći kolektivni ugovor propisuje da se topli obrok isplaćuje mjesečno, međutim tu obavezu, kao i obavezu plaće, društva ne mogu uvijek poštovati, pa se pojavljuju situacije da se topli obrok isplaćuje u manjim iznosima od obaveznih ili se ne isplaćuje svaki mjesec već se isplaćuje u trenutku kada se osiguraju sredstva za njegovu isplatu.
Naknada toplog obroka je propisana obaveza poslodavca i pravo zaposlenika koje je u odgovarajućem iznosu, pa na taj način poslodavac i postupa kod vođenja evidencija, odnosno on evidentira obavezu prema zaposleniku u utvrđenom iznosu i to za svaki mjesec posebno. Kada će on izmiriti tu obavezu pitanje je koje ne rješava propis već mogućnosti poslodavca. Sa stajališta poreza na dohodak, naknade toplog obroka se moraju promatrati na način da se one ne smatraju dohotkom do visine iznosa koji je propisan kao porezno dopustiv i da trenutak isplate ne može određivati njihov porezni tretman.
U kontekstu postavljenog pitanja, smatramo da se isplate naknade toplog obroka iz ranijih razdoblja koje su izvršene u 2009. godini ne smatraju dohotkom koji se oporezuje bez obzira kada i na koji način će biti isplaćen.
See lessDnevnice koje se isplaćuju fizičkim osobama po osnovu obavljanja drugih samostalnih djelatnosti su oporezive
Revizija
Odgovor na ovo pitanje zahtjeva analizu zakonskih propisa iz oblasti radnog prava, ali zakonskih propisa iz oblasti oporezivanja dohotka. U Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05), u stavu 23. regulisano je da zaposleniku pripada pravo na plaćene troškovRead more
Odgovor na ovo pitanje zahtjeva analizu zakonskih propisa iz oblasti radnog prava, ali zakonskih propisa iz oblasti oporezivanja dohotka. U Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05), u stavu 23. regulisano je da zaposleniku pripada pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnica), te da će se visina dnevnice i način plaćanja ostalih putnih troškova utvrditi kolektivnim ugovorima područja djelatnosti. Iz navedene odredbe dade se zaključiti da samo zaposlenici imaju pravo na dnevnice po osnovi službenog putovanja, a ne i osobe koje ostvaruju neku vrstu suradnje s preduzećem (temeljem ugovora o djelu, autorskom djelu, članstava u nadzornim i upravnim odborima i dr.).
Nadalje, u Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08), u stavu 14. se propisuje da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju ulaze i dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, prema Odluci o visini dnevnica za službeno putovanje za proračunske korisnike u Federaciji BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 50/07 i 10/08), s tim da se dnevnice u zemlji umanjuju za 30% u slučaju kada je osigurana besplatna ishrana, u skladu odredbi o naknadama troškova za službena putovanja (“Sl. novine Federacije BiH”, br. 75/04, 43/07 i 3/08). Dakle, s aspekta poreza na dohodak pravo na neoporezivi iznos dnevnica pripada isključivo zaposlenicima temeljem radnog odnosa (nesamostalne djelatnosti), ne i osobama koje ostvaruju dohodak po osnovi drugih samostalnih djelatnosti iz stava 12. stav 4. Zakona (ugovori o djelu, članstva u nadzornim i upravnim odborima i dr.).
Ako se fizičkim osobama koje ostvaruju dohodak po prethodno navedenom osnovi, isplaćuju dnevnice tada su iste u potpunosti oporezive i treba ih uključiti u ukupan iznos naknade (usluge) tih fizičkih osoba, te oporezivati pripadajućim doprinosima i porezom na dohodak na način propisan zakonskim odredbama. U tom se slučaju takvi (oporezovani) iznosi ne bi mogli isplaćivati gotovinski, već na žiroračun fizičke osobe – pružatelja usluge.
See lessOtpremnina koja se isplaćuje kod prestanka radnog odnosa zbog sporazumnog raskida ugovora podliježe oporezivanju
Revizija
Otpremnine kao ekonomski pojam na razini preduzeća imaju, između ostalog, svoj radno‐pravni i porezni aspekt. Naime u Zakonu o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) u stavu 100. je propisano da zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem posloRead more
Otpremnine kao ekonomski pojam na razini preduzeća imaju, između ostalog, svoj radno‐pravni i porezni aspekt. Naime u Zakonu o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) u stavu 100. je propisano da zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u ovisnosti od dužine prethodnog neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Visina otpremnine utvrđuje se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, s tim da se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Iznimno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. Način, uslovi i rokovi isplate otpremnine, utvrđuju se pisanim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
Porezni aspekt isplate otpremnine prilikom raskida ugovora o radu definiran je i propisan između ostalog i u propisima o oporezivanju dohotka. Konkretno, u stavu 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08) propisano je da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju ubraja, između ostalog i otpremnina koja se isplaćuje kod prestanka radnog odnosa zbog tehnološkog viška, najmanje u visini jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Dakle bitni preduslovi koje treba ispuniti da bi se otpremnina tretirala kao neoporeziva su da se radi o zaposleniku (nesamostalna djelatnost) s kojim se prekida radni odnos zbog tehnoloških razloga, odnosno da je raskid ugovora o radu posljedica tehnološkog viška.
Iz dostupnih, a nama dostavljenih podataka, koji idu u prilog činjenici da prekid radnog odnosa nije posljedica tehnološkog viška, već se radi o sporazumnom raskidu ugovora, mišljenja smo da se isplata otpremnine ne može tretirati kao neoporeziva kategorija u konkretnom slučaju, te da mora proći postupak oporezivanja. Budući da se radi o zaposleniku s kojim se raskida radni odnos, mišljenja smo da poslodavac ima obavezu obračunati sva davanja koja je obračunavao i kod prethodnih isplata tom zaposleniku, odnosno pune doprinose i porez na dohodak u skladu poreznim zakonskim propisima.
See lessPreduzeće ne mora primjeniti istovjetan princip kod utvrđivanja neoporezivog iznosa regresa za sve zaposlenike
Revizija
U skladu stavu 72. Zakona o radu („Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom županija, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad,Read more
U skladu stavu 72. Zakona o radu („Sl. novine FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03) zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom županija, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad, porodiljski dopust, plaćeni dopust i sl.). Nadalje, u Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05) propisano je da zaposlenik ima pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 50% prosječne neto plaće svih zaposlenih ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod uslovom da privredni subjekt – poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio s gubitkom.
I u odredbi o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće („Sl. novine FBiH“, br. 34/04, 56/04. 68/05, 33/06 i 75/07) definira se da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od najmanje 70% njegove plaće utvrđene rješenjem o plaći, odnosno najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja rješenja o regresu, ako je to za državnog službenika, odnosno namještenika povoljnije (analogno se odredbe ove odredbe mogu primijeniti i na privatni sektor).
Kada se govori o neoporezivom iznosu koji se isplaćuje na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora zaposlenika onda je tu mjerodavan Zakon o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 10/08), odnosno Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08).
Tačnije, u stavu 14. stavku 1. točki 2. navedenog Pravilnika se propisuje da se u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju, ubraja između ostalog i regres za godišnji odmor u visini prosječne neto plaće u Federaciji u zadnja tri mjeseca prije isplate ili u visini 70% plaće zaposlenika utvrđene rješenjem o plaći, isplaćene u zadnja tri mjeseca.
Temeljem navedenog, mišljenja smo da preduzeće ne mora primijeniti istovjetan princip kod utvrđivanja neoporezivog iznosa regresa za korištenje godišnjeg odmora za sve zaposlenike u preduzeću. Preduzeću se kroz zakonske odredbe iz oblasti radnog prava i oporezivanja dohotka ostavlja mogućnost da u ovisnosti koja je opcija ili princip (70% od prosječne isplaćene tromjesečne plaće ili prosječna tromjesečna plaća u Federaciji BiH) povoljnija za zaposlenika kod utvrđivanja neoporezivog iznosa regresa, tu opciju odnosno princip i primijeni za svakog pojedinog zaposlenika ili grupu zaposlenika u preduzeću.
See lessFizičke osobe koje nisu zaposlenici nemaju pravo na dnevnice
Revizija
U skladu odredbama stava 23. Općeg kolektivnog ugovora zaposlenik ima pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnice). Znači da su dnevnice rezervirane samo za osobe koje su u radnom odnosu. U konkretnom slučaju radi se o osobama koje nisu u radnom odnosu, a obavljaju neku djelatnoRead more
U skladu odredbama stava 23. Općeg kolektivnog ugovora zaposlenik ima pravo na plaćene troškove prilikom službenog putovanja (dnevnice). Znači da su dnevnice rezervirane samo za osobe koje su u radnom odnosu. U konkretnom slučaju radi se o osobama koje nisu u radnom odnosu, a obavljaju neku djelatnost za društvo ili konkretnije udrugu. Ako je to internim pravilnikom udruge regulisano takve osobe mogu ostvariti naknadu za poslove koje obave za udrugu, uključujući i naknadu za troškove korištenja vlastitog vozila u službene svrhe. Međutim, takva naknada ima karakter dohotka od obavljanja drugih samostalne djelatnosti, pa će isplatitelj naknade biti u obavezi obračunati doprinose – po stopi 4% na ime zdravstvenog osiguranja (na teret osiguranika) i 6% za mirovinsko osiguranje (na teret isplatitelja), na osnovicu koju čini bruto naknada. Pored navedenih doprinosa isplatitelj je dužan obračunati i uplatiti porez na dohodak po stopi 10% na osnovicu koju čini bruto naknada umanjena za doprinose na ime zdravstvenog osiguranja.
See lessPorezni tretman otpremnina temeljem sporazumnog prestanka ugovora o radu
Revizija
Pravo na otpremninu uslijed prekida ugovora o radu regulisano je odredbom stava 100. Zakona o radu. Prema navedenoj zakonskoj odredbi zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog radaRead more
Pravo na otpremninu uslijed prekida ugovora o radu regulisano je odredbom stava 100. Zakona o radu. Prema navedenoj zakonskoj odredbi zaposlenik koji je s poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako to nije posljedica nediscipline ili neispunjenja radnih obaveza, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine neprekidnog trajanja rada kod tog poslodavca. Visina otpremnine se utvrđuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ukoliko nije usvojen pravilnik o radu.
Način uslovi i rokovi isplate utvrđuju se pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca. Znači, propisi iz radnog odnosa regulišu pravo na otpremninu uslijed prekida radnog odnosa. Porezni tretman isplate je regulisan poreznim propisima, a kako se radi o isplati naknade temeljem radnog odnosa onda će biti relevantne odredbe stava 10. Zakona o porezu na dohodak („Sl. Novine FBiH“, broj 10/08) i odredbe stava 14. Pravilnika o primjeni odredaba zakona o porezu na dohodak („Sl. novine FBiH“, br. 67/08 i 4/10). U skladu odredbi stava 10. stav 4. točka 6. Zakona prihodima od nesamostalne djelatnosti koji ne podliježu oporezivanju smatraju se i otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu, u skladu stavu 100. Zakona o radu i općem kolektivnom ugovoru. Visina iznosa otpremnine koja se može isplatiti zaposleniku bez obračuna poreza na dohodak je utvrđena u odredbi stava 14. točka h). prema navedenoj odredbi „otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu …, ne podliježu obavezi plaćanja poreza na dohodak ukoliko je isplaćena zaposleniku do iznosa koji čini 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca–isplatitelja otpremnine“.
U navedenim zakonskim propisima se izričito navodi pojam otpremnine u slučaju otkaza ugovora što znači da se neoporezivi iznos otpremnine može isplatiti isključivo u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca. Sporazum o prekidu radnog odnosa predstavlja volju obiju strana – poslodavca i zaposlenika, da prekinu ugovor o radu pa se takav način prestanka radnog odnosa ne bi mogao tretirati kao otkaz. Obzirom da Zakonom o porezu na dohodak nije propisana mogućnost isplate otpremnine u slučaju sporazumnog prekida radnog odnosa, smatramo da isplata takve naknade podliježe obvezi obračuna poreza na dohodak i obveznih doprinosa.
See lessZaposlenici koji tokom radnog vremena završe veći stupanj stupanj školske spreme trebaju obaviti pripravnički staž
Revizija
Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) regulisano je da se pripravnikom smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju. Kada se radi o zaposlenicima koji su u toku radnog odnosa stekli veći stupanj stručRead more
Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) regulisano je da se pripravnikom smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju.
Kada se radi o zaposlenicima koji su u toku radnog odnosa stekli veći stupanj stručne spreme, mišljenja smo da u skladu citiranoj zakonskoj odredbi, te osobe trebaju obaviti pripravnički staž i nakon polaganja pripravničkog ispita stiču uslove za obavljanje poslova za koje su stekli veći stupanj stručne spreme.
See lessZakon o radu ne poznaje institut konkursa
Revizija
Kako se radi o javnoj ustanovi koja ima znanstveno‐istraživački karakter na zaposlene se primjenjuje Zakon o ustanovama („Službeni list RBiH“, br. 6/92 i 8/93), kojim je regulisano da zaposlenici svoja prava u ustanovi ostvaruju u skladu zakonu, kolektivnom ugovoru i pravilima ustanove. Kada se radiRead more
Kako se radi o javnoj ustanovi koja ima znanstveno‐istraživački karakter na zaposlene se primjenjuje Zakon o ustanovama („Službeni list RBiH“, br. 6/92 i 8/93), kojim je regulisano da zaposlenici svoja prava u ustanovi ostvaruju u skladu zakonu, kolektivnom ugovoru i pravilima ustanove.
Kada se radi o javnom konkursu odnosno obavezi raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos, Zakon o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) ne poznaje institut konkursa, što znači da od poslodavca ovisi hoće li provoditi postupak javnog konkursa ili ne.
Zakonom o radu zabranjen je svaki vid diskriminacije u smislu da se i jedna osoba koja traži zaposlenje ili koja se uposli ne može staviti u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća glede angažiranja, obrazovanja, promicanja, uslova i zahtijeva rada, otkazivanja ugovora o radu i drugih pitanja koja proističu iz radnog odnosa.
See less